Kozarčani pamte, pamtimo li i mi?
Predsednik Sekcije Milan Vukelić rekao je da danas gotovo da i više nema živih učesnika jedne od najkrvavijih bitaka na tlu Jugoslavije, čuvene Kozaračke bitke.
- Kozara nije i neće biti zaboravljena. Na Kozari je stradalo više od 68.000 nedužnih žitelja, među njima i 22.000 dece. Teško je danas opisati strahote jedne od najtežih bitaka u Drugom svetskom ratu, gde se borilo oružjem, vilama i motikama za spas nejači. U ime svih stradalih moramo podići glas da niko nema pravo i mandat da negira časnu narodnooslobodilačku antifašističku borbu i junake i heroje te borbe. Negovanje tradicija je osnova pamćenja i sećanja na pravednu borbu, koju su partizanske jedinice vodile i za slobodu živote dali - kazao je Vukelić.
Krvava epopeja na Kozari postala je simbol partizanskog otpora i stradanja.
Bitka na Kozari trajala je 27 dana tokom juna i jula 1942. godine. U njoj je blizu 11.000 Nemaca, uz podršku 20.000 ustaša, kao i 2.000 četnika vodilo ofanzivu protiv 3.000 partizana. Neke partizanske jedinice probile su obruč, ali narod i deo boraca nije uspeo da se izvuče. Tokom i posle dramatične bitke, od osamdeset hiljada ljudi iz 363 srpska sela, uspelo je da se probije jedva desetak hiljada.
Usledila je odmazda prema onima koji su ostali u obruču. Ustaše su zarobljene ubijali na licu mesta, a oni koji nisu pobijeni, odvedeni su u koncentracione logore, mahom u Jasenovac i Staru Gradišku. Deo je transportovan i u logore u Nemačku na prisilan rad.
Na mestu proboja obruča, u jugozapadnom delu Kozare i danas se nalazi monumentalni spomenik nazvan "Patrija". Godišnjica pokolja na Kozari obeležava se svakog 3. jula.
Autor: 021.rs
Komentari 12
ArgentoP
Јесу ли се Козарчани борили за крст часни и слободу златну? НЕ
Борили се јесу за слободу и ПЕТОКРАКУ златну. Што тражили, то и добили.
На Озрену није било геноцида, бранили четници. На Мањачи није било геноцида, бранили четници. Од Врбаса до Босне реке, мало злочина усташа било, бранили четници.
Ђе је птокрака, ту је смрт, тренутна или вечна, ту је и Бог дигао руке.
Крв оних баба, дедова, деце..из Јасеновца није само на рукама фашистичких Хрвата, него и на рукама Младена Стојановића, Шиљеговића и свих партијаша јоји су правили совјетску републику међу голоруким становништвом.
Срби су глуп и наиван народ, 1917 десио нам се Топлички устанак, иста ствар као Козара. За две деценије двапут иста грешка. Лудост са предумишљајем.
Bozo
za kraj jedno pitanj za Vas - da li Vi zaista verujete da je partizanski otpor doprineo da broj žrtava bude manji?
Đunta
Potpisujem svaku reč.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar