U centrima za socijalni rad žrtvama nasilja kažu da ćute i trpe

Na negativan pristup ženama ukazuje i koordinatorka Savetovališta protiv nasilja u porodici Vesna Stanojević, koja navodi da je saradnja Savetovališta sa centrima načelno dobra, iako u pojedinim slučajevima ima nerazumevanja.

"Desi se često da iz centara za socijalni rad pozovu ženu telefonom i kažu treba da uradiš to i to. One često kažu da imaju uvek utisak da su socijalni radnici na strani nasilnika. Moramo da istaknemo i onu drugu stranu, da ima i dobrih centara za socijalni rad, da ima stvarno i razumevanja i pomoći, što suštinski zavisi ipak od pojedinaca", kaže Stanojević.

Međutim, kako dodaje, često su žene žrtve nasilja koje borave u sigurnim kućama "ili se nama obrate za pomoć nezadovoljne saradnjom sa centrima".

Žene koje su izložene porodičnom nasilju najčešće se prvo obrate policiji, što je, ističe Stanojević, jedino ispravno s obzirom na ovlašćenja koja policija ima - da privede nasilnika, da zbrine žrtvu u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili sigurnoj kući.

"U policijskim stanicama i centrima za socijalni rad ima pojedinaca i pojedinki koje daju sve od sebe da podrže žene, ali su, nažalost, oni u manjini", kaže Nestorov.

Ako žene koje prijavljuju nasilje nailaze na odgovore poput "Ćuti, bar te ne bije", veoma ozbiljno je pitanje da li smo kao društvo svesni opasnosti od porodičnog nasilja, kao i toga da osim fizičkog, postoje i psihičko nasilje, ekonomsko, seksualno, ugrožavanje spokojstva i druge vrste nasilja. Bilo koji od ovih oblika nasilja treba da podstakne ženu da ga prijavi policiji, ako postoji neposredan rizik po život, ili centru za socijalni rad, koji na osnovu informacija o nasilju koje žrtva izloži određuje prioritet za reagovanje.

Nulta tolerancija prema nasilju poruka je sistema, ali je na delu neretko ignorisanje problema. Stručnjaci poručuju žrtvama da nasilje prijavljuju isključivo pisanim putem. Da bi se došlo do te faze ili da bi se ona možda čak izbegla, neophodno je da socijalni radnik bude posvećen žrtvi, da je čuje.

"Mora da obavlja razgovare zajedničke, duže, a ne 10-15 minuta i doviđenja.. Ja ovde umem da razgovaram sa strankama po ceo dan, celu noć i sutradan uđem u suštinu, uđem u problem. Imate ljude koji su sujetni, neće da popuste, ali ako mu na pravi način objasniš i staviš do znanja grešku u njegovom ponašanju, onda vidite kako ljudi hoće da se menjaju kad je porodica u pitanju", ističe Vera Totić iz Udruženja samohranih roditelja.

Više od 200 propusta centara za socijalni rad

Načelnik Odeljenja za porodičnu zaštitu Ministarstva za rad Dragan Vulević kaže da nasilje u porodici osim žrtve mogu da prijave i rodbina, prijatelji, komšije. On kaže da i ukoliko nema prijave, a zaposleni u centru za socijalni rad primete iskakanje iz normalnog porodičnog, bračnog odnosa, dužni su da reaguju.

Vulević kaže da je prošle godine bilo oko 1.200 žalbi na rad centara za socijalni rad.

"U centrima radi 2.100 stručnjaka, sa 700.000 korisnika, kada se to uporedi i kada analiziramo žalbe vidimo da su to neispunjena očekivanja stranaka najčešća zamerka", naglasio je Vulević. On je dodao da je utvrđeno da su centri učinili propuste u 200 slučajeva, ali da se analiziranjem utvrdilo da propust nije uticao na ishod događaja.

Na sajtu Autonomnog ženskog centra, koji godinama pruža besplatnu pravnu pomoć ženama, nalazi se publikacija Postupanje centra za socijalni rad u situacijama nasilja u porodici, kao i druge važne i korisne informacije o ovim problemima.

Jedan od telefona za prijavu nasilja je 0800-011-011.