INTERVJU - Dušan Kojić Koja: Bunt se prodaje fantastično

Bend Disciplina kičme na Egzit festivalu predstavio je publici svoj novi album "Opet.", a frontmen Dušan Kojić Koja u intervjuu za 021.rs priča o konzumerizmu, narodnoj muzici, rokenrolu, ali i o pobuni koja se pretvara u običnu mržnju.
"Čudesna Disciplina kičme", kako stoji na omotu novog albuma, ove godine proslavlja i 35. rođendan grupe. Pre nego što je osnovao Disciplinu, Koja je nastupao sa Milanom Mladenovićem u grupama Limunovo drvo i Šarlo akrobata, sa kojim će se pojaviti na kultnom "Paket aranžmanu". U filmu "Kako je propao rokenrol" pojavio se pod pseudonimom Zeleni Zub, a 13 godina kasnije, u filmu o Milanu Mladenoviću, pojaviće se kao Crni Zub. Sa Disciplinom kičme je objavio 13 albuma, a na najnovijem izdanju nam poručuje da smo "zaboravili rokenrol i otišli u šoping mol".
 
Koja: To se najbolje oseća kroz muziku novih grupa. Nekako, sve je to instant, lako zaboravljivo. Odnosno, kako se to moderno kaže, sve je to 'fake'. Reklo bi se da nije baš iskreno. Bendovi se ne libe da zaliče na nešto što već znamo, što je po meni veliki minus. Nove grupe zvuče poput pravaca koje slušaju, nose sva obeležja jednog talasa i liče jedni na druge. Postoji određena proračunatost prilikom stvaranja, a to dovodi do toga da ne postoji nikakav pečat njihovog rada, nego im je sasvim dovoljno da pripadaju jednom pravcu.
 
021: Isto tako i publika poprima odlike jednog pravca, pa se ta istost odražava i na nju. Kako ti deluje publika na ovogodišnjem Egzitu?
 
Koja: Publika, ali i Egzit, jesu samo refleksija vremena u kojem živimo. Ne radi se o tome da li je nešto loše ili bolje, jednostavno vremena se menjaju. U svakom slučaju, festivali su bitna stvar, pošto oni mogu da prošire broj ljudi koji će zaista zavoleti muziku i kojima je muzika neodvojivi deo života. Festival sam po sebi znači da će dovesti neke ljude kojima muzika uopšte nije ni bitna, ali sa druge strane okuplja se veliki broj ljudi, što je veoma bitno, jer će se na kraju, da upotrebim ružnu reč, regrutovati neka ekipa, koju će, ono što su čuli i videli, ponukati da razviju istinsko osećanja prema rokenrolu i muzici.
 
021: Muzika je odavno postala industrijska grana, ali deluje kao da je prodaja nadvladala umetnost. Upravo i kroz pesme Discipline upozorava se na konzumerizam, ali sa druge strane da bismo bilo šta saznali, čuli, videli, moramo biti konzumenti.
 
Koja: Problem je što je to otišlo suviše daleko gde nije trebalo da ode. Ima to i svoju političku dimenziju. Ratovi, tranzicija, prihvatanje kapitalizma u najgorem mogućem obliku. Međutim, potrebno je da sagledamo stvari i sa druge strane. Da nije bilo kapitalizma i velikih firmi za koje su bendovi potpisivali ugovore, mi nikada ne bismo ni čuli za rokenrol. Hoću da kažem da je takav sistem bio potreban kako bismo uopšte čuli neke stvari, omogućio je muzici da se raširi, postane internacionalna, što je dobro. Nažalost, danas se mešaju stvari koje ne bi trebalo. Vodi se računa o brendovima, cipelama, odeći, a to nema veze sa muzikom. Kada govorimo o rokenrolu, možemo reći da se on deli na dve vrste zvuka: Fender i Gibson. I to je dosta.
 
  
 
021: Možda upravo zbog toga što je sve otišlo daleko gde nije trebalo, mladi počinju da se bune...
 
Koja: Oni se bune preko interneta. Sve izgleda kao da je namerno napravljeno da se oni tamo bune. Navodno imaš slobodu da pišeš šta želiš, iskazuješ svoje mišljenje, a na kraju se to pretvori u jedan običan hejt, prerasta u mržnju. Njihova pobuna je vidljiva samo na statusima i postovima. Ako hoćeš nešto da menjaš, onda mora da postoji kontakt, ljudi treba da se vide, da razgovaraju.
 
021: Znači da je danas internet donekle postao sredstvo pasivizacije, dok je to devedesetih bio turbo-folk, koga su forsirale političke elite, jer ratovi nisu mogli da se vode smislenim tekstovima kakvi se pronalaze u rokenrolu. 
 
Koja: Namernog propagiranja turbo-folka je sigurno bilo, ali se i to otelo malo. A i ima zašto da se otme, jer je ovo oduvek bilo pogodno tle. Narodne muzike je uvek bilo više nego rokenrola i to ne treba prevideti. Sada je to postalo ružno, jer se narodna pretvorila u turbo-folk. Svedoci smo toga da turbo-folk zvezde nose majice Ramonsa ili Rolingstonsa...
 
021: Ali i tu se možemo vratiti na priču o politici ili ekonomiji. Zapravo radi se o kapitalizmu koji usisava sve pred sobom, pa čak i bunt kakav ima rokenrol.
 
Koja: Tako je, bunt se prodaje fantastično. Sve što je okej, što je novo, to ima cenu, upotrebljivo je i na prodaju. Ali to je isto kao i što sada čovek može da snimi sve, nacrta sve, napiše šta god poželi. Ljudi imaju svoje blogove, pa nakon toga to štampaju u knjigama, a onda ljudi to kupuju, čitamo i tako smo došli u situaciju da imamo filozofa koliko želimo. Sve je to jedna samodovoljna blog estetika. Međutim, čovek i to treba da preživi, sagleda sve i nađe svoj put. Istina, teže je nego ranije, ali drugo je i vreme.
 

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.