Iako je kraj prvog polugodišta za sve osnovce rezervisan za 21. decembar, tek ove nedelje stiglo je obaveštenje da đačke knjižice za prvi i peti razred osnovne škole koje su roditelji nabavili u septembru, više ne važe.
@JovaNS
O elektronskom dnevniku i njegovim mogućnostima pisala sam u prošlom odgovoru. Jeste predviđeno da roditelj može da se uloguje i vidi sve kad god želi. Ta opcija još ne postoji, ali biće uskoro, nadogradnje e-dnevnika su svakodnevne. Papir će opet nekom trebati, jer nemaju svi računar, telefon i internet, niti su za to pismeni, jer to je 21. vek u Srbiji. Ocene mogu da se odštampaju u svakom trenutku, i mogu da ih šaljem na mail, ali ne koriste svi roditelji mail (u mom odeljenju koristi oko 60% njih koristi). Da bismo imali sliku deteta u e-dnevniku, za to moramo da dobijemo pismenu saglasnost roditelja, jer to je 21. vek, ne možete koristiti bilo čiju sliku bez saglasnosti. Tako da, bližinmo se danu kad nam knjižice neće trebati, ali je za to sistemu potrebno još malo vremena. Ne meni, i ne ni jednom nastavniku, mi se tu ne pitamo ništa. Ja samo odgovaram ovde jer mi je tema jako bliska...
"Dete od 14 godina nema ličnu kartu. Kao zvaničan dokument sa pečatiranom fotografijom na završnom ispitu koristi se đačka knjižica. Bez nje ne može da polaže taj ispit."
A slika deteta ne može da se izvuče iz kompjutera i odšampa sa spiskom ocena? Da se smisli forma obrazca za školu i neko iz škole lupi pečat da učini da je to zvaničan dokumenat? To je absolutno nemoguć zadatak, na kraju krajeva ovo ipak nije 21. vek.
"Meni sigurno ne treba papir da ga dete nosi kući, i ne treba mi taj posao uzaludnog pisanja, ali treba detetu i detetovom roditelju." Apsolutno ne treba. Može roditelj da dobije na mail, možete vi da ga odštampate iz kompjutera u kojoj god formi želite. Može da ima krasnopis sa cvetićima na marginama ako hoćete.
Malo šire gledajte ne tako usko. Šta je đačka knjižica? Zvaničan dokumenat sa slikom deteta u kome su navedeni predmeti i ocene. Da nije doneta odluka da se sve đačke knjižice štampaju na jednom mestu i moraju imati tvrd povez i šta ti ja znam kao zaštita ovih što ih štampaju, bukvalno bi ste mogli da gledate "dosije" deteta iz elektronskog dnevnika, kažeš štampaj sve njegove ocene i dobijete papir s ažurirnim trenutnim ocenama. U većini država se štedi papir, pa se roditelj uloguje i odmah vidi ocene. Dobio klinac danas keca, roditelj se uloguje, vidi da je to tako u e-dnevniku, ne mora da čeka polugodište.
@JovaNS
Dete od 14 godina nema ličnu kartu. Kao zvaničan dokument sa pečatiranom fotografijom na završnom ispitu koristi se đačka knjižica. Bez nje ne može da polaže taj ispit.
Meni sigurno ne treba papir da ga dete nosi kući, i ne treba mi taj posao uzaludnog pisanja, ali treba detetu i detetovom roditelju.
@Katarina Marić
Elektronski dnevnik je inovacija kojom bismo da pratimo svet. Nažalost, nisu sve škole u mogućnosti da imaju dovoljan broj računara i internet da ga baš svi u svakom trenutku mogu koristiti. Nije ni nastavnik dužan da ima ''dobar'' telefon na kom Vam to može prikazati. Nije tu kriva ni škola, ni nastavnik, već uslovi u kojima živimo i radimo. Šifre za roditelje još nisu napravljene, ali biće uskoro, budite malo strpljiviji i dajte šansu inovaciji. E dnevnik koristim svakodnevno, i mogu da kažem da se nadograđuje jako često.
To što dalje pričate o kolegama nije za generalizaciju, u svakoj profesiji ima izroda. Dajem sve od sebe da decu naučim i motivišem, a među njima ima dosta onih koji jednostavno neće, jer im je teško, mrzi ih, žele da se zabave, propuste jednu nastavnu jedinicu, posle je teže da se uključe. Temelji se lagano ruše, pa posle traže privatne časove...
@ @anonimna
Naravno, 5 plata po 20% da bi nakupili 100%, 5 puta više vremena za odlazak i povratak na posao, za seminare često plaćaju sami, da ''nabiju'' bodove :)
Ma sta ti prosvetari hoce? Rade u po 5 skola odjednom, seoskim i gradskim, osnovnim i srednjim. Primaju po pet plata, imaju po 500 djaka po godini, po desetak planova i programa... Po ceo dan igovore da su na poslu, od skole do skole bez da se posvete deci. Samo idu na seminare, gumaju neke bodove. Stalno neke dopunske, dodatne pisu roditeljima dopise, vikendima pripremne. Na raspustu ce opet terati decu na dodatnu. Sad jos i ovo!
Sramota elektronski dnevnici. Skola "Svetozar Markovic Toza" .Nema racunar da razredni staresina pokaze ocene. Roditelj sifru nema. Nastavnici upisuju ocenu da ne saopste detetu. Placas casove deci da nauce za sebe a ne za ocenu. O programu i pedagoskom pristupu deci necemo govoriti. Deca nisu vazna. Vazna je uplata skolskog dinara i imenovanje i prozivka dece prema uplatama.
Umovi s kraja 19.-og veka. Ne čak ni 20.-og, 19.-og veka.
Zašto se uopšte štampaju knjižice? Da bi posle njihovog štampanja odeljenski starešina na polugodištu rukom iz dnevnika prepisao ocene u knjižicu. Samo što su napravili pomak iz 19.-og u 20.-ti vek tako što sada štampaju i nazive predmeta. Ranije su bile samo kolone predmet i ocena. Pa je nastavnik morao da napiše (ili udari pečatom) i nazive svih predmeta pre unosa ocena.
Alo, ako vam treba papir da dete nosi kući, uradite ono što Amerikanci i Britanci rade od kada su izmišljeni računari i štampači: izvučeš listing ocena, daš detetu komad papira pa nek nosi kući. A ako ga "slučajno" izgubi od škole do kuće, samo odštampaš novi. A dete bude kažnjeno što je izgubilo.
Kad dete završi školovanje, iz istog tog kompjutera mu se odštampa diploma sa svim ocenama za sve godine (tzv. svedočanstvo) i završiš stvar. Zapravo, mi smo jedna od retkih država koja i dalje koristi papirne đačke knjižice koje nisu samo izlistane iz kompjutera.
Sada se u ovo moderno doba koristi e-mail za slanje ocena roditelju na polugodištu ili mu se daju username i password da se uloguje i u svakom trenutku vidi stanje u dnevniku za svoje dete.
Radim u prosveti. Odeljenjski sam starešina. Roditeljima učenika 5. razreda nikad nisam tražila knjižicu pre kraja decembra. Većina je do tad i ne kupi. Promena je od septembra za petake bilo, i u nazivu predmeta, te se ovo moralo očekivati.
Kad biste Bibo znali kakvu bitku neki nastavnici biju da decu dovedu u red i nauče ih nešto, koliko vremena troše da ih nateraju da počnu da rade, možda biste se malo više bavili vaspitanjem sopstvene dece, a nas puštali da ih učimo i uživamo sa kulturnom decom željnom znanja.
Da nije obavezna skola ne bi dete ni pustila da ide u skolu jer ja ucim sa njom a nastavnici odrade samo sto moraju a ostslo ih puste na casu da koriste telefone i da sede skim hoce.
A knjizice sta fali i ovima do sad jel su i one ekspresne kao i 1 i 5 razred
67.000 đaka prvaka + 72000 đaka u petom razredu = 139 000
S obzirom da baš svi đaci u petom razredu moraju da kupe nove knjižice i da je preko 90% roditelja prvaka kupilo đačku knjižicu (zato što su odgovorni roditelji), to dovodi do cifre od recimo...
135000 đaka kojima će trebati nova knjižica. Recimo da je 150 dinara maloprodajna cena a da je 120 dinara (1Eur) cena po kojoj proizvodjači prodaju maloprodajnim...
135000 Eur-a proizvodjaču knjižica odmah. 170000 Eur-a iz džepa roditelja.
Lepi novci, nema šta. Pogotovo što si samo promenio jednu uredbu. Sledeće godine opet promeniš uredbu i proizvodjač knjižica opet zaradi. Pitam se ko su proizvodjači đačkih knjižica u Srbiji.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Za učenike prvog i petog razreda potrebne nove đačke knjižice
Autor: 021.rs, Blic
Info
•30.11.2018.
•12:25 > 16:54
Komentari 15
Anonimna
O elektronskom dnevniku i njegovim mogućnostima pisala sam u prošlom odgovoru. Jeste predviđeno da roditelj može da se uloguje i vidi sve kad god želi. Ta opcija još ne postoji, ali biće uskoro, nadogradnje e-dnevnika su svakodnevne. Papir će opet nekom trebati, jer nemaju svi računar, telefon i internet, niti su za to pismeni, jer to je 21. vek u Srbiji. Ocene mogu da se odštampaju u svakom trenutku, i mogu da ih šaljem na mail, ali ne koriste svi roditelji mail (u mom odeljenju koristi oko 60% njih koristi). Da bismo imali sliku deteta u e-dnevniku, za to moramo da dobijemo pismenu saglasnost roditelja, jer to je 21. vek, ne možete koristiti bilo čiju sliku bez saglasnosti. Tako da, bližinmo se danu kad nam knjižice neće trebati, ali je za to sistemu potrebno još malo vremena. Ne meni, i ne ni jednom nastavniku, mi se tu ne pitamo ništa. Ja samo odgovaram ovde jer mi je tema jako bliska...
JovaNS
A slika deteta ne može da se izvuče iz kompjutera i odšampa sa spiskom ocena? Da se smisli forma obrazca za školu i neko iz škole lupi pečat da učini da je to zvaničan dokumenat? To je absolutno nemoguć zadatak, na kraju krajeva ovo ipak nije 21. vek.
"Meni sigurno ne treba papir da ga dete nosi kući, i ne treba mi taj posao uzaludnog pisanja, ali treba detetu i detetovom roditelju." Apsolutno ne treba. Može roditelj da dobije na mail, možete vi da ga odštampate iz kompjutera u kojoj god formi želite. Može da ima krasnopis sa cvetićima na marginama ako hoćete.
Malo šire gledajte ne tako usko. Šta je đačka knjižica? Zvaničan dokumenat sa slikom deteta u kome su navedeni predmeti i ocene. Da nije doneta odluka da se sve đačke knjižice štampaju na jednom mestu i moraju imati tvrd povez i šta ti ja znam kao zaštita ovih što ih štampaju, bukvalno bi ste mogli da gledate "dosije" deteta iz elektronskog dnevnika, kažeš štampaj sve njegove ocene i dobijete papir s ažurirnim trenutnim ocenama. U većini država se štedi papir, pa se roditelj uloguje i odmah vidi ocene. Dobio klinac danas keca, roditelj se uloguje, vidi da je to tako u e-dnevniku, ne mora da čeka polugodište.
Anonimna
Dete od 14 godina nema ličnu kartu. Kao zvaničan dokument sa pečatiranom fotografijom na završnom ispitu koristi se đačka knjižica. Bez nje ne može da polaže taj ispit.
Meni sigurno ne treba papir da ga dete nosi kući, i ne treba mi taj posao uzaludnog pisanja, ali treba detetu i detetovom roditelju.
@Katarina Marić
Elektronski dnevnik je inovacija kojom bismo da pratimo svet. Nažalost, nisu sve škole u mogućnosti da imaju dovoljan broj računara i internet da ga baš svi u svakom trenutku mogu koristiti. Nije ni nastavnik dužan da ima ''dobar'' telefon na kom Vam to može prikazati. Nije tu kriva ni škola, ni nastavnik, već uslovi u kojima živimo i radimo. Šifre za roditelje još nisu napravljene, ali biće uskoro, budite malo strpljiviji i dajte šansu inovaciji. E dnevnik koristim svakodnevno, i mogu da kažem da se nadograđuje jako često.
To što dalje pričate o kolegama nije za generalizaciju, u svakoj profesiji ima izroda. Dajem sve od sebe da decu naučim i motivišem, a među njima ima dosta onih koji jednostavno neće, jer im je teško, mrzi ih, žele da se zabave, propuste jednu nastavnu jedinicu, posle je teže da se uključe. Temelji se lagano ruše, pa posle traže privatne časove...
@ @anonimna
Naravno, 5 plata po 20% da bi nakupili 100%, 5 puta više vremena za odlazak i povratak na posao, za seminare često plaćaju sami, da ''nabiju'' bodove :)
Inspektor Višekruna
@anonimna
Katarina Maric
JovaNS
Zašto se uopšte štampaju knjižice? Da bi posle njihovog štampanja odeljenski starešina na polugodištu rukom iz dnevnika prepisao ocene u knjižicu. Samo što su napravili pomak iz 19.-og u 20.-ti vek tako što sada štampaju i nazive predmeta. Ranije su bile samo kolone predmet i ocena. Pa je nastavnik morao da napiše (ili udari pečatom) i nazive svih predmeta pre unosa ocena.
Alo, ako vam treba papir da dete nosi kući, uradite ono što Amerikanci i Britanci rade od kada su izmišljeni računari i štampači: izvučeš listing ocena, daš detetu komad papira pa nek nosi kući. A ako ga "slučajno" izgubi od škole do kuće, samo odštampaš novi. A dete bude kažnjeno što je izgubilo.
Kad dete završi školovanje, iz istog tog kompjutera mu se odštampa diploma sa svim ocenama za sve godine (tzv. svedočanstvo) i završiš stvar. Zapravo, mi smo jedna od retkih država koja i dalje koristi papirne đačke knjižice koje nisu samo izlistane iz kompjutera.
Sada se u ovo moderno doba koristi e-mail za slanje ocena roditelju na polugodištu ili mu se daju username i password da se uloguje i u svakom trenutku vidi stanje u dnevniku za svoje dete.
Anonimna
Kad biste Bibo znali kakvu bitku neki nastavnici biju da decu dovedu u red i nauče ih nešto, koliko vremena troše da ih nateraju da počnu da rade, možda biste se malo više bavili vaspitanjem sopstvene dece, a nas puštali da ih učimo i uživamo sa kulturnom decom željnom znanja.
Biba
A knjizice sta fali i ovima do sad jel su i one ekspresne kao i 1 i 5 razred
Opancar
Inspektor Višekruna
JovaNS
S obzirom da baš svi đaci u petom razredu moraju da kupe nove knjižice i da je preko 90% roditelja prvaka kupilo đačku knjižicu (zato što su odgovorni roditelji), to dovodi do cifre od recimo...
135000 đaka kojima će trebati nova knjižica. Recimo da je 150 dinara maloprodajna cena a da je 120 dinara (1Eur) cena po kojoj proizvodjači prodaju maloprodajnim...
135000 Eur-a proizvodjaču knjižica odmah. 170000 Eur-a iz džepa roditelja.
Lepi novci, nema šta. Pogotovo što si samo promenio jednu uredbu. Sledeće godine opet promeniš uredbu i proizvodjač knjižica opet zaradi. Pitam se ko su proizvodjači đačkih knjižica u Srbiji.
komunizam
Dejan
Drr
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H