Srbi na severu Kosova: Izbori na sopstvenu odgovornost
Osim retkih stranačkih plakata i poderanih zastava Srbije, u severnom delu ovog etnički podeljenog grada skoro da ništa ne ukazuje na preidizbornu kampanju koja je na vrhuncu.
Na parlamentarnim izborima 9. februara učestvuje i šest lista koje se bore za glasove srpske zajednice koja u opštini Severna Mitrovica čini većinu stanovništva.
Na ulicama se ne oseća napetost koja se često pominje u medijima u Srbiji.
Policije ima, ali ne i specijalaxa, a mitrovički kafićisu puni po ledenom sunčanom danu.
Andreu Stevanović, studentkinju treće godine Medicinskog fakulteta, politika ne zanima previše.
„Navikla sam ovde, društvo mi je tu, porodica blizu, pa mogu da idem kući u Goraždevac svakog vikenda.
„U studentskim domovima se organizuju predstave i projekcije filmova, imamo kafiće koji su nam mesta za izlaske i učenje", kaže uz osmeh 21-godišnja Andrea.
Pokazuje knjige na stolu, jer je u toku ispitni rok, za nju važniji od svake politike.
- Кo se nadmeće na izborima na Кosovu
- Кoliko je Kurti promenio Кosovo, a koliko je Кosovo promenilo njega
- Kosovo: Kako se živi južno od Ibra
U poređenju sa prethodnim izborima na Kosovu 2020, situacija se za Srbe značajno izmenila, posebno u četiri opštine na severu: Severnoj Mitrovici, Zvečanu, Zubinom Potoku i Leposaviću.
U ovim opštinama, većinski naseljenim Srbima, osim škola i bolnica, više nema institucija kojima se upravlja iz Srbije: pošta, banaka, socijalnih službi.
Promene su se posebno ubrzale posle oružanog napada u Banjskoj, za koji je optužena grupa Srba predvođena biznismenom i bivšim funkcionerom najveće ovdašnje političke grupacije, Srpske liste, Milan Radoičić.
U novim okolnostima političke borbe za garantovane mandate srpske zajednice u kosovskoj skupštini takmiči se do sada neprikosnovena Srpska lista, koja uživa podršku zvaničnog Beograda, i još pet izazivača, a mnogi su ranije bili upravo njeni članovi.
Zna se koji je čiji lokal
Na glavnom šetalištu u Severnoj Mitrovici, od spomenika Knezu Lazaru do čuvenog mosta koji spaja dva dela podeljenog grada, srećem dve penzionerke.
„Život je težak kad nema slobode", kaže Slavica Micevska pokazujući na betonske barikade na mostu na reci Ibar koji čuvaju italijanski karabinjeri.
Reka i most predstavljaju i simboličku granicu između severa, većinski naseljenog Srbima ,i južnog dela gde su Albanci apsolutna većina, iako na Kosovu više Srba živi južno od Ibra.
Uprkos brojnim najavama iz Prištine, i dalje je zatvoren za saobraćaj, ali pešaci nesmetano prelaze modernim mostom.
U poslednjih godinu dana, otkako albanski pripadnici kosovske policije patroliraju ovuda, a gradonačelnici četiri opštine nisu Srbi, u severnom delu Mitrovice sve je više restorana, prodavnica i hotela čji su vlasnici Albanci.
Dok posetioci poput mene te etničko-vlasničke finese ne vidi, meštani odlično znaju šta je čije.
„Otvorili su ovde poslastičarnicu, mi Srbi ne idemo, ne", kaže mi jedna žena.
Dinari se i dalje koriste, ali se po penziju ide u Srbiju
U nizu promena je i ukidanje dinara kao sredstva plaćanja i zatvaranje Komercijalne banke i Poštanske štedionice, do nedavno jedine dve banke preko kojih je Srbija isplaćivala plate zaposlenima u njenim javnim službama.
To praktično znači da svi koji primaju plate i penzije iz Beograda moraju da odlaze u obližnji grad u Srbiji Rašku, uz dodatne troškove za gorivo ili autobusku kartu.
Micevska, hronična bolesnica sa dijebetesom, teško može da putuje svakih mesec dana po sat vremena u jednom pravcu do Raške.
„Sin mi uzme to, ja ne bih mogla da idem", kaže dok trlja bolno koleno tokom šetnje.
Zdravstvenim sistemom je zadovoljna, iako se lekovi kupuju, priznaje.
Kosovske vlasti su ponudile mogućnost da Srbi otvore račune u NLB banci, koja ima istog vlasnika kao i Komercijalna banka u Srbiji, i podižu primanja nu evrima.
Njena prijateljica se odlučila za ovu mogućnost, ali su takvi primeri u manjini.
Upotreba dinara ili evra nije suštinsko pitanje, mada se tako nekad predstavlja u Beogradu, jer se već 25 godina na severu „plaća i evrima i dinarima i francima i dolarima", otkako su 1999. stigle međunarodne snage, kaže Aleksandar Arsenijević, lider Srpske demokratije, mlade partije koja učestvuje na izborima.
Važnije je da se omogući ljudima da novac podižu u mestu gde žive, predlaže.
Ovaj 33-godišnji hemičar iz Severne Mitrovice, poznat je po brojnim privođenjima zbog duvanja u pištaljku tokom poseta kosovskih zvaničnika severu Кosova.
Ljudi odbijaju da koriste šaltere NLB banke i podižu primanja iz Srbije u evrima jer strahuju da bi kosovsko tužilaštvo moglo da ih pita odakle im novac, objašnjava.
Usledila bi pitanja i kako „dobijaju platu ili penziju od institucija koje Kosovo ne priznaje", što bi moglo da im stvara neprilike, kaže Arsenijević.
Bezbednost i iseljavanje ljudi su najveći problemi ovdašnjih Srba, smatra on .
I sam je iskusio, kako tvrdi, primenu brutalne sile prilikom hapšenja.
Kosovska policija je u više navrata sprovodila racije i hapšenja na severu Kosova, u sklopu „rata kriminalu", kako je to nazvao ministar policije.
Nedavno su primljeni mladi regruti iz srpske zajednice, ali to nije dovoljno da nadoknadi manjak nastao novembra 2022. kada su Srbi simboličnim skidanjem uniformi napustili policiju, tužilaštvo i sudove.
Arsenijević ima kosovska dokumenta „kao i 95 odsto drugih", neophodnih za normalno svakodnevno življenje .
- Koliko je manje Srbije na Kosovu
- Paralelne institucije na Kosovu: „To proizvodi nove generacije koje samo znaju da mrze“
- Srbi se povukli iz svih institucija na Kosovu, Vučić kaže da su se desile „tektonske promene"
Dinara ima, fiskalnih računa, ponekad
Sever Kosova se i dalje opire promenama, pa se uprkos stalnim težnjama vlade premijera Aljbina Kurtija da stavi pod kontrolu ovaj deo, i dalje se za plaćanje koriste dinari, često i bez fiskalnih računa.
U restoranu u centru pitam da li je dozvoljeno pušenje, pošto nema ni znaka, ni pepeljere, a konobar odgovora: „Možete, ali na sopstvenu odgovornost".
Po tom samoodgovornom principu mnogi već 25 godina ne plaćaju ne samo porez, već ni struju i druge račune, osim telefona.
Na upozorenja da će srpska kompanija Elektrosever, formirana na osnovu sporazuma o energetici u okviru dijaloga Kosova i Srbije, isključiti struju retko ko reaguje, jer do „seče" retko dođe.
Taksisti ne izdaju račune uz obrazloženje „da su skoro prešli na RKS tablice", što znači da od 2024. godine umesto srpskih, automobili nose registracione oznake 02, broj koji je za Mitrovicu odredila kosovska vlada.
„Neće ti to ovde niko dati, mi to nemamo", kaže taksista koji je prijavljen na biro za nezaposlene, a samo preko ugovora „plaća reklamu i motorolu", kako bi bio deo taksi udruženja.
Ne želi da se predstavi, ali dok magistralnim putem ka prelazu Jarinje prolazimo pored velike novoizgrađene baze kosovske policije u Bistrici, čemu su se protivili pripadnici srpske zajednice, kaže da se mnogo toga promenilo u poslednje vreme.
Bistrički put spaja Prištinu sa Raškom i jedan je od najfrekvetnijih u ovom delu Kosova.
Poligon za manipulacije
U Leposaviuć, nešto severnije i bliže centralnoj Srbiji, razgovaram sa Radoicom Radomirovićem, kandidatom inicijative Narodna pravda.
Mnogi ne plaćaju struju, jer stižu svakog meseca isti računi, ali će nekad doći na naplatu, ocenjuje on.
Severni deo Kosova godinama je „bio poligon za manipulacije i finansiranje političke elite u Beogradu", tvrdi Radomirović.
„Imamo i ljude odavde koji su bogatili na nesreći našeg naroda.
„Ovde ne vidim nikakav problem sa Albancima, Albanci nisu palili Srbima automobile, ni naručivali ubistva", kaže Radomirović.
Kampanju vodi uglavnom noću, „od vrata do vrata", jer njegove pristalice trpe pritiske od vladajućih struktura, tvrdi.
Radomirović je bio zamenik kosovskog ministra za zajednice i povratak Nenada Rašića.
Posle smene u ministarstvu septembra 2024. napustio je i Rašićevu stranku i sam uplovio u političje vode.
Dok se postepeno gase ustanove Srbije na severu, ni prave institucije Kosova kao države nisu zaživele, već postoje samo „simboli", poput policije, tablica i dokumenata, kaže.
Nova lica politike, sa starim porukama
U tom međuprostoru najbolje se snalazi Srpska lista, koja je kao ispostava zvaničnog Beograda do sada računala na najveće poverenje građana.
Iako su u novembru 2022. napustili institucije Kosova, pa nisu deo lokalnih vlasti u srpskim opštinama i bojkotovali su rad kosovskog parlamenta, ovog puta izlaze na izbore.
Samo sa drugačijim rukovodstvom – predvodi ih lekar Zlatan Elek umesto Gorana Rakića.
Promene čelnika odigrale su se posle oružanog sukoba u Banjskoj u septembru 2023. kada je grupa Srba ubila jednog kosovskog policajca, a zatim se sakrila u obližnji manastir i razmenjivala vatru sa kosovskom policijom.
Ni novajlija Elek, ni veteran u kosovskoj politici Dragiša Milović, nekadašnji gradonačelnik Zvečana, nisu imali vremena da govore za BBC, navodno, zbog mitinga i kampanje.
Glavne poruke su im da traže jedinstvo, tvrdeći da bi razjedinjenost išla na ruku samo Prištini.
„Da zaboravimo na sitne razmirice između nas, da svi stanemo ispod jednog barjaka Srpske liste, barjaka države Srbije", poručio je Elek na mitingu u Zubinom Potoku, dodajući da iza njihove partije „stoji srpski narod na čelu sa Aleksandrom Vučićem".
Samo u poslednje četiri godine više od 1.500 ljudi u zdravstvu na Kosovu dobilo je posao, naveo je šef Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković u autorskom tekstu u Politici.
Nabrajajući socijalna davanja, istakao je da od februara 5.000 socijalno najugroženijih Srba koji ne rade dobijaju 20.000 dinara, a da, kako navodi, „to nije stvar kampanje".
Opozicija tvrdi suprotno – da se ljudi zapošljavaju na određeno vreme, čime se kupuju njihovi glasovi na izborima.
„Pozivaju se ljudi koji rade u zdravstvu i školama, manipuliše se građanima na najgrublji način.
„Dobijaju fiktivne ugovore, poput vrtića koji ima 106 ljudi na platnom spisku, a 81 dete", kaže Radomirović.
Na pozive da govore za BBC nisu odgovorili Aleksandar Jablanović i Nenad Rašić, koji predvode još dve srpske liste.
Stakleno zvono informacija
Srbi dočekuju izbore pod staklenim zvonom, jer su potpuno izolovani kad je reč o informacijama i mnogi i dalje veruju u „šarenu lažu Srpske liste", kaže Branimir Stojanović, nekadašnji visoki funkcioner Srpske liste, koji sa sopstvenom partijo, Srpski narodni pokret izlazi na izbore.
Živi u Gračanici, većinski srpskoj opštini u centralnom delu Kosova, nadomak Prištine.
„Srpska lista koristi moć usled pristupa medijima, kao i državni aparat da kao Deda Maraz nudi ljudima sve i svašta.
„Ako nastavimo putem laganja samih sebe, stvari će biti još lošije", kaže on.
Ništa od onoga što je Priština promenila na severu Kosova nije donelo boljitak Srbima, dodaje.
„Represija se odrazila na sve i sad su ljudi još više uplašeni i traže nekog jačeg da ih zaštiti.
„Kurti je agresivnom politikom pomogao Srpskoj listi, bez obzira na to što je loša, korumpirana i što se koristi u dnevnoplitičke svrhe vrha u Beogradu ljudi u njima vide zaštitu", kaže Stojanović.
Napuštanjem kosovske policije, sudova, tužilaštava i lokalnih samouprava Srbi su, po nalogu Srpske liste, otvorili vrata albanskim političarima da postanu gradonačelnici četiri opštine na severu, gde su Albanci apsolutna manjina.
Zbog svega toga, Beograd i Priština bi trebalo da promene odnos prema Srbima s Kosova, kako bi se izašlo iz „medijskog mraka", ocenjuje Stojanović.
„Priča se o stotinama miliona evra, a mnogi naši ljudi jedva preživljavaju.
„I to novca što dođe ovde, apsolutno se nepravično raspoređuje", kaže Stojanović.
Za obične ljude nepravično je i nepriznavanje diploma.
Beograd ne priznaje diplome Albancima, pa i onima sa juga Srbije, ako su ih stekli u Prištini, tvrdeći da se autentični prištinski univerzitet više ne nalazi u tom gradu, već širom većinski srpskih opština na Kosovu.
Recipročno, vlasti Kosova ne priznaju diplome koje studenti steknu po srpskom obrazovnom sistemu, koji je na Kosovu prisutan kroz izmešteni prištinski univerzitet, ali i veliki broj malih privatnih fakulteta.
Studentkinja Andrea još ne razmišlja o tome, jer posle studija ne želi da ode ni u Srbiju, ni u inostranstvo, već da se zaposli u srpskom zdravstvenom sistemu na Kosovu.
„Ostala sam s namerom da tako bude, ali sve manje mislim da će tako i biti u budućnosti", kaže buduća doktorka.
Sedamnaest godina posle proglašenja nezavisnosti, Kosovo je priznalo oko 100 zemalja. Ipak, tačan broj nije poznat.
Priština navodi brojku od 117 zemalja, a u Beogradu kažu da ih je daleko manje.
Među zemljama Evropske unije koje nisu priznale Kosovo su Španija, Slovačka, Kipar, Grčka i Rumunija, a kada je reč o svetskim silama, to su Rusija, Kina, Brazil i Indija.
Kosovo je od 2008. godine postalo član nekoliko međunarodnih organizacija, kao što su MMF, Svetska banka i FIFA, ali ne i Ujedinjenih nacija.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Komentari 1
X
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar