Selo u kojem suniti i šiiti dele sve, pa i džamiju

Napetosti između različitih ogranaka islama uobičajene su u mnogim muslimanskim zemljama.
To je jedan od razloga dugogodišnjeg rata u Siriji i što raste broj nasilnih sukoba sunita i šiita u Pakistanu.
Ali u severnom Pakistanu postoji selo koje je sjajan primer kako dve zajednice mogu da žive u savršenom skladu.
- Hatidža - ključna žena za rođenje islama
- Da li su slike Muhameda oduvek bile zabranjene
- Sirija: Ko su alaviti i šta se krije iza nasilja nad njima
Džamija sa čeličnim minaretom i visokim zvučnikom na krovu jedna je od prvih stvari koje putnik vidi kada se približava selu Piri, u pokrajini Hajber-Pahtunvi, na severozapadu Pakistana.
Osim što je orijentir, ona je i simbol skladnog života dva muslimanska učenja i redak primer džamije koju dele suniti i šiiti.
Kada se čuje ezan (islamski poziv na molitvu, odnosno klanjanje), članovi jedne verske zajednice odlaze u džamiju.
Petnaest minuta kasnije napuštaju džamiju, a u nju ulaze pripadnici druge verske zajednice.
Sajed Mazhar Ali Abas, šiitski propovednik u džamiji, kaže da je ova praksa počela pre veka, i mada je džamija u međuvremenu obnovljena, niko ne smatra da ona treba da se menja.
Na papiru zgrada pripada šiitskoj zajednici, ali obe grupe plaćaju struju i druge tekuće troškove.
Mazhar Ali naglašava da suniti imaju podjednako prava da je koriste.
Naravno, suniti i šiiti klanjaju svako na svoj način, u skladu sa njihovim tradicijama, i ezan se razlikuje u zavisnosti od toga koja zajednica se poziva na molitvu.
Prema nepisanom dogovoru, šiiti klanjaju na jutarnji, podnevni i večernji ezan, a sunitska zajednica obavlja popodnevni i noćni namaz (molitva).
Tokom Ramazana, međutim, suniti prekidaju post nekoliko minuta pre šiita, pa obavljaju odvojeni večernji namaz tokom ovog svetog meseca.
Bez obzira na doba dana, svi koji kasne iz prve grupe samo se pridruže drugoj i klanjaju na svoj način pored ostalih.

U Piri ima i drugih džamija, ali ova zajednička je najveća.
U selu živi oko 5.000 ljudi, od kojih su polovina suniti, a druga polovina su šiiti.
Svi žive srećno, mirno i skladno, a osim džamije, dele i groblje i često međusobom sklapaju brakove.
Muhamed Sidik, sunit, oženjen je ženom iz šiitske zajednice.
Priznaje da je trebalo neko vreme da ga prihvati tazbina, ali razlog nije bio taj što je on sunit.
Problem je bio što se ženio iz ljubavi, što nije tradicija u Pakistanu.
U braku je skoro 18 godina, i kaže da i on i njegova supruga i dalje poštuju običaje svoje vere kako su naučili i kako rade od detinjstva.
Drugi seljanin, Amdžad Husein Šah, kaže da postoje domaćinstva u kojima su roditelji šiiti, a njihova deca su suniti, i obrnuto.
„Ljudi ovde shvataju da je versko uverenje lična stvar", kaže on.
Verski praznici otkrivaju drugu vrstu mešanja i zajedništva.
Tokom Kurban-bajrama, šiiti i suniti ponekad zajedno kupuju životinju za žrtvovanje da obeleže spremnost proroka Ibrahima (Avram/Abraham) da žrtvuje njegovog sina.
Kada suniti slave rođenje proroka Muhameda, pridružuju im se šiiti, kaže sunitski propovednik u džamiji Sajed Sadžad Husein Kazmi.
Isto tako, suniti prisustvuju šiitskim okupljanjima tokom Muharema, jednog od svetih meseca, kada obeležavaju mučeništvo imama Huseina, Prorokovog unukа.
Tako meštani jedni sа drugima dele radost i tugu.
Kada je novinar BBC-ja bio u poseti, seoske starešine su birale predsednika lokalnog odbora za zekat (milosrđe, milostinja), koji prikuplja i deli dobrotvorne priloge.
Poslednjih nekoliko godina, na čelu odbora bio sunit, ali ovog puta izabran je kandidat šiitske zajednice.
Šiitski propovednik Mazhar Ali kaže da je njegova porodica podržala poraženog kandidata koji je sunit.
„Na izborima nikada nismo nekoga podržali ili bili protiv nekoga na osnovu vere.
„Uvek biramo onoga za koga verujemo da može najbolje da služi zajednici", kaže on.

Jednom, pre 20 godina, bio je pokušaj da se izazovu podele, i ne u samom selu Piri, već u široj oblast koju čini 11 sela.
Dok u Piri živi podjednak broj šiita i sunita, ostala sela su isključivo sunitska, ali je šiit Sied Munir Husein Šah bio njihov zajednički kandidat na izborima za lokalni savet.
To je pokušao da iskoristi jedan od protivkandidata.
„Doveli su čoveka iz Karačija koji je širom zemlje poznat po antišiitskoj retorici.
„Držao je govore na skupovima, pozivajući ljude da ne glasaju za šiitskog kandidata", kaže Munir Šah.
Nije uspelo. Narod je ipak izabrao Munira Šaha.
„Većina ljudi je rekla da ne biraju propovednika džamije, već sposobnog predstavnika koji će se zalagati za rešavanje njihovih problema, bez obzira kojoj verskoj zajednici pripada", kaže on.
Zajednička džamija je zaslužna za ovo jedinstvo u društvu, smatra on.

Kako je džamija postala zajednička?
Pre oko 100 godina, veći deo stanovništva Pire bili su suniti, poreklom od čoveka koji je osnovao selo u 17. veku.
Ali, Sibtajn Bukari, lokalni istoričar, kaže da se ova velika porodica postepeno preobratila u šiitski islam.
Drugi meštani su nastavili da slede sunizam, ali su obe grupe nastavile da koriste džamiju.
Krajem 1980-ih, lokalni šiitski starešina je predložio obnovu džamije, a sunitski sveštenik Molvi Gulab Šah je pristao pod uslovom da ostane zajednička.
Šiitske starešine su platile obnovu, pa im džamija sada zvanično pripada, ali to ne utiče na život u selu, jer je ona srce potpuno ujedinjene zajednice.
- Ko su bektaši muslimani i da li će dobiti mikrodržavu u Albaniji
- Zašto se životinje žrtvuju u islamu, judaizmu, hrišćanstvu i hinduizmu
- Bogovi sutrašnjice: Kako izgleda budućnost religije
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar