Kako je 'Monti Pajton - Sveti gral' postao legenda komedije

Pola veka od premijere, film Monti Pajton i Sveti Gral i dalje je jedna od najvećih filmskih komedija svih vremena.
Nezavisna britanska komedija koju je uz pomoć štapa i kanapa snimila trupa autora televizijskih skečeva, premijerno je prikazana u aprilu 1975. godine.
Činilo se da je film osuđen na zaborav svega nekoliko nedelja pošto je prestao da se prikazuje u bioskopima pod pretpostavkom da uopšte stigne u njih.
Međutim, bilo je sve suprotno.
Teri Gilijam, koji je režirao film zajedno sa Terijem Džonsom, misli da zna zbog čega.
„Svaki put kad ga gledam, potpuno sam patosiran koliko je neverovatno predivan", kaže Gilijam za BBC.
„I dalje je mnogo smešan i prosto obožavam sve u vezi s njim", dodaje.
Tim Montija Pajtona prvi put se zajednički pojavio na televiziji u BBC-jevoj seriji Leteći cirkus Montija Pajtona 1969. godine.
Petorica od šestorice članova, Teri Džons, Grejem Čepmen, Džon Kliz, Erik Ajdl i Majkl Pelin, izbrusili su zanat u studentskim komičarskim društvima na Univerzitetima u Oksfordu i Kembridžu.
Šesti, Gilijam, preselio se u Veliku Britaniju iz Amerike i radio im je animirane segmente koji su povezivali njihove nadrealističke skečeve.
Neki od skečeva su 1971. ponovo snimlali i sakupljali u film A sada nešto potpuno drugačije, ali Pajtonovci su želeli da snime potpuno nov celovečernji film ili makar neki od njih.
- Montipajtonovski recept za dugovečnost - optimizam
- Zvezda Montija Pajtona mora da radi u 80. godini - zbog para
- Zašto se Džon Kliz, legendarni član Monti Pajtona, naljutio na BBC
„Ni u kom slučaju nije bila jednoglasna odluka da treba da snimimo film posle televizijske serije", kaže Pelin.
„Džon je radio Falični pansion, Erik Ratlendsku vikend televiziju, ali dvojica Terija su želeli da režiraju film i voleli su filmsku umetnost tako da je to bio jedini put napred - da se ne prave tri serije Pajtonovaca nalepljene jedna na drugu, već da bude jedno pravo bioskopsko iskustvo.
„Nijedna druga televizijska serija, koliko znam, nije se prebacila na film, ali mi smo želeli da to pokušamo", priseća se Pelin.
Čepmen i Džons su umrli (ili prestali da postoje, da pozajmimo repliku iz jednog od njihovih najvoljenijih skečeva), a Kliz i Ajdl nisu bili u mogućnosti da govore za BBC.
Gilijam i Pelin su se sa radošću prisetili Svetog grala: Pelin smireno i učtivo, a Gilijam cerekajući se oduvljeno.
Pelin napominje da su on i Džons snimili seriju istorijskih skečeva pre Pajtona, Potpuna i apsolutna istorija Britanije, a da će Džons kasnije postati cenjeni istoričar za Srednji vek.
Međutim, to nije bio razlog zašto je tim odabrao da izgradi prvi pravi dugometražni film oko kralja Artura i vitezova Okruglog stola.
„Morali smo da uradimo nešto što bi angažovalo svu šestoricu i Okrugli sto je bio savršeni obrazac, zato što je svaki od nas mogao da glumi po jednog viteza.
„Za legendu o Svetom gralu svi su čuli, ali niko zapravo nije znao ništa o njemu.
„Mogli ste da osmislite bilo kakvu vrstu priču zasnovanu na potrazi za Gralom", objašnjava Pelin.

Pet najvažnijih kulturoloških promena po izboru Majkla Pelina
The Goon Show (od 1951. do 1960.)
The Goon Show je ostavio dubokog traga na mene, a znam da je isto bilo i sa Džonom Klizom i Terijem Džonsom.
Za mene su oni predstavljali prelazak sa omiljenih stvari mojih roditelja na televiziji i radiju.
Bila je to naprosto riznica ideja: pola sata prepunih neobičnih slika, uvrnute buke, fantastičnog zvuka.
„Heartbreak Hotel", Elvis Prisli (1956)
Bila je to za mene prava kulturološka promena, jer za razliku od većine pop pesama koje sam tada slušao, ova me je naterala da pomislim da je nešto za moju generaciju a ne za prethodnu.
Ljubavnik ledi Četerli, D.H. Lorens (1928, objavljena 1960.)
Ovo su prilično lični izbori, koji govore o mom odnosu prema mojima roditeljima.
Kad su nabavili primerak Ljubavnika ledi Četerli, počeo sam da imam bolje mišljenje o njima.
Bio je to veliki pomak za mene zato što sam znao da ih jednako zanima seks kao i mene!
The Rocky Horror Show, Ričard O'Brajen (1973)
Džon Kliz me je pozvao da gledam nastup uživo u malom pozorištu na Kings Roudu.
Bio sam prilično zapanjen ovom duhovitom i urnebesnom proslavom gej sveta, a nije ga bilo mnogo oko nas u to vreme.
Sećam se kako sam pomislio: Odrastao sam malo videvši ovo.
Ceremonija otvaranja Londonskih Olimpijskih igara, Deni Bojl (2012)
Nije govorila „dobra stara Britanija" ili „carska Britanija", niti bilo šta slično.
Govorila je o našem načinu života u Britaniji danas i bila je urađena na kreativan, inventivan način.
Imati čitavu sekvencu o Nacionalnoj zdravstvenoj službi, umesto vatrometa, pompeznih kostima, zastava i beskrajnih marševa - odavalo je počast na način koji nikad ne bih očekivao.
- Monti Pajton, atletika i turska ofanziva na Siriju - fotografije koje su obeležile nedelju
- Holandski "Monti Pajton hod" na pešačkom prelazu
Nije da je Monti Pajton i Svet gral ikada zamišljen kao obična arturijanska avantura.
Jednako vrtoglavo apsurdistički kao i skečevi koji su proslavili ime grupe, film je mogao da se pohvali lažnim švedskim titlovima, Gilijamovom momentalno prepoznatljivom animacijom, Trojanskim zecom, Vitezovima koji kažu: „Ni!", raspravom o tome da li su laste dovoljno snažne da nose kokos i savremenim istoričarem koji se pojavljuje da prokomentariše dešavanja pre nego što ga brutalno poseče vitez u prolazu.
Bila je, drugim rečima, jedinstvena postavka, zbog čega je verovatno BBC odlučio da ne uloži u nju.
Uz pomoć pozorišnog impresarija Majkla Vajta, Pajtonovci su na kraju obezbedili sredstva od nekih vrlo neobičnih izvora, kao što su Led Cepelin, Pink Flojd i razne diskografske kuće.
„Imam običaj da kažem ljudima: 'Led Cepelin su nam dali 50.000 funti – i pogledajte gde su sada", priča Pelin.
„Hvala Bogu na rokenrolu - to je sve što imam da kažem", nadovezao se Gilijam, dodajući da je dobra strana ovog nekonvencionalnog niza mecena, što je tim imao potpunu kreativnu slobodu.
„Kad se danas osvrnem na te dane, sve što smo radili zajedno izgledalo mi je oduvek kao nešto vrlo iskreno.
„Želeli smo da sebe nasmejemo, istovremeno govoreći zanimljive stvari, ozbiljne stvari i nije bilo nikakvih spoljnih sila. Sami smo donosili odluke i kraj priče, a to je vrlo retka stvar. Muzičarima to sve vreme polazi za rukom, ali ne i velikom broju filmadžija", prepričava Gilijam.
Loša strana bila je da uprkos pomoći slavnih obožavaoca Pajtonovaca „sa malo novca", budžet filma je i dalje bio manji od 300.000 funti, ukazuje Pelin.
Pogledajte kako je pajtonovsko „Ministarstvo smešnog hodanja” preuzelo englesko selo
Nije bilo mnogo za raskošni fantastični ep smešten u srednjevekovnu Britaniju, pa je tim odlučio da bude kreativan.
Nisu mogli da priušte da vitezovi jašu konje, na primer, pa kralj Artur (Čepmen) i njegovi ljudi kaskaju unaokolo peške, dok sluge iza njih trupkaju polovinama kokosovih ljuski da bi proizvodili zvuke kloparanja konjskih kopita.
Još jedno snalaženje u rešavanju problema usledilo je kad je dozvola timu da snima na lokaciji nekoliko škotskih dvoraca bila povučena u poslednji čas.
Umesto toga, snimali su kod zamka Duna blizu Stirlinga, u Škotskoj, iz različitih uglova da bi izgledalo kao da je svaki put neki drugi zamak.
„Ono što obožavam je da je zamak Dun na kraju izvukao korist iz svega toga", kaže Pelin.
„On je danas u središtu neke vrste turističke industrije Pajtonovaca i jedina prodavnica suvenira u nekom zamku spremna da vam proda unapred prepolovljene ljuske kokosa", dodaje.
Uprkos ograničenom budžetu, jedan ključni razlog zašto je film istrajao tolike godine je što izgleda kao autentični istorijski ep, sa sve atmosferičnim snimcima nastalim na lokaciji u Škotskoj.
„Izluđivale su nas televizijske serije zato što su imale prilično lošu scenografiju, osvetljenje - sve je bilo loše", kaže Gilijam.
„Džonson i ja smo bili veliki obožavaoci Brojgela kao slikara i Pazolinija kao režisera.
„Želeli smo sve te teksture i tu realnost. Ono što je jedinstveno u vezi sa filmom jeste što su neki od filmadžija bili ozbiljni istoričari i pravi filmski režiseri", objašnjava.
Nisu, međutim, svi Pajtonovci mislili da je nužno postići sve te brojgelovsko-pazolinijevske teksture.
„Jedna od radosti filma bila je potraga za lokacijama, istorijskim mestima i pokušajima da ih učinimo lepim", kaže Gilijam.
„Ali je bilo dana kad bih ulazio u svađu sa ostatkom tima, koga nije zanimalo dočaravanje vremena i trud da sve izgleda stvarno", priseća se.
Neki članovi grupe su „neprestano kukali" što moraju da snimaju napolju, naročito kad bi im škotska kiša natopila teške vunene tunike, kaže Gilijam.
„Majku i Teriju to nije smetalo, ali ostali su mrzeli da nose te neudobne kostime. Oni su samo želeli da budu smešni.
„Reako sam im: 'Mašite poentu. Da biste bili smešni, prvo morate da budete realistični. Sve ovo mora da bude autentično.' Verovao sam da će humor biti mnogo, mnogo duhovitiji ako je ukorenjen u stvarnosti", objašnjava.
Na kraju je bilo kako su hteli dvojica Terija i, kao što su Gilijam i Pelin saglasni, Čepmenova posvećenost realnosti ponosnog, ali zlovoljnog kralja Artura predstavljalo je savršen kontrast šašavosti svega oko njega.
„Sve u vezi s njim bilo je savršeno uverljivo", kaže Gilijam.
Jedini problem sa ovim naturalističkim pristupom Srednjem veku je što je u glavama gledalaca počeo da asocira na Montija Pajtona, dodaje.
To je značilo da su drugi filmovi sa sličnom estetikom: blato, dim, sivo nebo, oronuli zamkovi, delovali pajtonovski, koliko god autentični da su se trudili da budu.
Lanselot od Jezera (Lancelot du Lac) Roberta Bresona imao je premijeru u Velikoj Britaniji u avgustu 1975. priseća se Gilijam.
„Bio je smrtno ozbiljan, a ljudi su počeli da se smeju zato što je bio toliko ozbiljan pokušaj da se uradi prava stvar, a nije bio toliko dobar kao ono što smo mi radili."
Sveti gral je ostavio ozbiljnog traga i na same Pajtonovce.
Uspeh filma je uverio Gilijama da nije samo animator, već i režiser, „zato što je tako pisalo na špici", i pojačao je međunarodni profil grupe, „proširivši našu kontrolu nad čovečanstvom".
To je navelo Pajtonovce da snime i nastavak.
„Vladalo je uverenje, nakon što smo snimili Sveti gral, 'U redu, napravili smo ovaj film, neku vrstu eksperimenta, ali čak i ako uspe, svi imamo da radimo naše druge stvari'", kaže Pelin.
„Ali dok smo promovisali film širom sveta, provodili smo mnogo vremena na aerodromima i ideja koja je postala Žitije Brajanovo rođena je u jednim od onih razgovora iz dosade dok smo čekali let za Dablin ili već negde drugde.
„Erik je smislio naslov, Isus Hrist: Žudnja za slavom, i to nas je usmerilo ka biblijskoj priči, a to je značilo da smo svi bili spremni da posvetimo vreme pisanju još jednog filma – i to je sve bilo na samoj ivici. Sve je moglo samo da ostane na jednom filmu i da tome bude kraj", priseća se.
Pet najvažnijih kulturoloških promena po izboru Terija Gilijama
Protest Roze Parks (1955)
Kakva žena.
Ono što je najinteresantnije je da prava osoba na pravom mestu može da uradi nešto i odjednom normalni ljudi koji obično ne obraćaju pažnju na stvari kažu:
„Zašto ova žena ne može da sedi u autobusu kao ljudsko biće?"
Te moćne slike uz malo sreće uspeju da probude ljude.
„Heartbreak Hotel", Elvis Prisli (1956) i „I Want to Hold Your Hand" Bitlsi (1963)
Prvi put kad sam čuo „I Want to Hold Your Hand" bila je to ogromna promena.
Sedeo sam u kolima na parkingu na univerzitetu i zvuk me je pogodio u srce.
Pre toga je to bio Elvis, sa „Heartbreak Hotel".
U oba slučaja sam bio sam, uključio sam radio i svet se promenio.
Bilo je to nešto novo i posebno.
Pilula (1960)
Bio sam prisutan kad se pojavila pilula i odjednom je seks podivljao, dame i gospodo!
Bilo je divno i što se povećanjem seksa, povećavala ljubav i tako smo dobili Leto ljubavi.
Savremena politika (2025)
Mislim da trenutno prolazimo kroz najveću kulturološku promenu koju sam doživeo u čitavom životu.
Veoma je neobično gledati koliko su brzo svi ti ekstremni desničari počeli da cvetaju.
- Roza Parks: „Ne” iz kog je rođen pokret za građanska prava
- Izvadite slušalice, stigla je poslednja pesma Bitlsa: Sve što treba da znate o „Now And Then“
- Jedan je Kralj: Elvis Prisli i njegovo nasleđe
Ne samo da je Sveti gral doveo do još dva filma Žitije Brajanovo (1979) i Smisao života Montija Pajtona (1983), već su ga Ajdl i Džon Du Prez adaptirali u dugovečnu brodvejsku predstavu Spemalot, koja je osvojila nagradu Toni za najbolji mjuzikl 2003. godine.
I Pelin i Gilijam imaju samo reči hvale za predstavu, a Gilijamova jedina zamerka je da „nije dovoljno blatnjava".
Još neverovatnije, ali mnoge od rečenica iz filma ušle su u britanski rečnik, a neki od njegovih likova postali su arhetipovi.
Neuspešni političari se redovno porede sa Crnim vitezom, koji je čvrsto rešen da nastavi da se bori čak i ako su mu odsečeni svi udovi, dok se ser Robin „Ne toliko hrabri kao ser Lanselot" pominje kad se neko doživi kao posebna kukavica.
Ovi likovi su toliko upečatljivi, sugeriše Gilijam, zato što čak i kad je najurnebesniji, humor Montija Pajtona govori o „pravim ljudima sa pravim stavovima", dodavši: „Britanija sve više i više postaje kao likovi u Svetom gralu!"
Likovi koji se najviše citiraju Palinu su, kaže on, Vitezovi koji govore: „Ni!".
„Izgleda da je Elvis Prisli voleo da gleda Monti Pajton i Sveti gral pred kraj života.
„Ne znam koliko je on upijao, ali sama pomisao na to da Elvis Prisli govori 'Ni' me usrećuje u mračna vremena", kaže on.
Film je doneo radost mnogima koji su ga gledali tokom mračnih vremena.
Pajtonovci nisu pošli u misiju pronalaska tajne besmrtne komedije, ali su nekako uspeli da nalete na taj Gral.
„Prosto mislim da su Pajtonovci bili savršena hemijska ravnoteža, nas šestorica", kaže Gilijam.
„Svi smo veoma različiti, ali kad stavite tu šestoricu u istu prostoriju, i kad se u osnovi oni usaglase oko onoga što rade, to postaje izuzetna stvar.
„Ne bi bilo isto da je izostao jedan od nas. Već je počelo da se menja kad je Grejem umro 1989, a kad je Teri Džons otišao 2020, ljudi su pitali: 'Zar ne bi bilo sjajno kad bi se Pajtonovci ponovo okupili?'
„Bilo bi besmisleno ponovo se okupiti! To ne bi funkcionisalo.
„Bila je to magična hemijska ravnoteža. Bilo je to spektakularno", zaključuje Gilijam.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar