Poteškoća sa nabavkom goriva neće biti bar u narednih mesec dana. Još svi pamtimo kako je teško, mučno i, pre svega, skupo danima sa kanticom u ruci juriti preprodavce.
Mada ovoga puta kazna nije usmerena prema svekolikom građanstvu, već prema jedinoj rafineriji u državi, sećanja na grozne "devedesete godine" su još živa.
Nanovo moljakati
Međutim, već za dve, tri sedmice ponovo će se intenzivirati prepiska sa OFAC-om, agencijom SAD za kontrolu imovine u inostranstvu, a sve kako bi se u najmoćnijoj državi na svetu nekako samilostili i ponovo odložili primenu kazne.
Kako stvari trenutno izgledaju, aktiviranje sankcija će nad Srbijom, kao mač nad glavom, visiti duže vreme. Danas teško da iko može i naslutiti koliko će se sve odužiti. Živimo u vremenu neizvesnosti i ono će potrajati.
Osobenost aktuelnog kažnjavanja NIS-a je potpuna komotnost donosioca sankcije. Nekada su ovakve mere usvajane na globalnom nivou, pre svega u sistemu Ujedinjenih nacija. Čak i danas o kažnjavanju Rusije je odlučeno u okviru neformalne šire zajednice, takozvanog kolektivnog Zapada.
Međutim, sankcije prema NIS-u osmišljene su i donete unutar jednog sasvim uskog kruga, političke vlasti SAD, i to one koja je već izgubila izbore, a pretnja Srbiji je izrečena u prelaznom periodu dve političke grupacije.
Kažnjavanje građana Srbije
Formalno, kažnjavanje NIS-a je provučeno kroz sankcionisanje Rusije, a povod je iznađen u činjenici da je ruska kompanija Gaspromnjeft (bio) većinski vlasnik srpske naftne firme. Navodno, profitom iz NIS-a Rusija sufinansira rat u Ukrajini. Sankcijama je, inače, obuhvaćen veći broj ruskih firmi, brodova, produktovoda, luka, banaka, mada je mnogo veći broj ruskih firmi naftne branše ostao van dometa kazne. Gaspromnjeft, relativno manje preduzeće, odabran je očito iz nekog posebnog razloga, a to bi upravo mogla biti i namera da se našteti baš naftnoj delatnosti u Srbiji.
Koliko je finansijski momenat samo prevlaka koja ugodno zvuči zapadnoj javnosti pokazuje i kalkulacija. Dobit NIS-a je otprilike 150–230 miliona evra godišnje, ruski godišnji vojni budžet iznosi oko 10 odsto nacionalnog BDP-a, odnosno oko 190 milijardi evra, a procenjuje se da se više od polovine (najmanje 100 milijardi) usmerava za potrebe rata na istoku Starog kontinenta. U toj svoti, profit NIS-a, ako je uopšte i transferisan u Moskvu, nije mogao činiti ni sasvim beznačajnih 0,2 odsto novca koji se troši na sukob.
Šum u usmenoj komunikaciji
Pravi razlog je kažnjavanje političke Srbije, odnosno neuvođenje evropskih sankcija Rusiji izrečenih u 16 sukcesivno donetih sve oštrijih i sve obuhvatnijih kaznenih paketa. Ne može se čak ni reći da Srbija podržava Moskvu, naprotiv, Beograd je među prvima osudio rat i ima razvijenu saradnju sa Ukrajinom.
Ali, nepristupanje antiruskom sankcionom pokretu bivša vlast SAD nije želela da toleriše. Posle izbornog neuspeha, u gubitničkoj razjarenosti, osmislila je sankciju koju nova izvršna vlast SAD teško može samostalno da ukine. Potrebna je saglasnost Kongresa, a nju nije lako pridobiti, posebno ne kada vlast ima većinu od samo četiri, pet kongresmena.
Posebno je sporan uslov da se sankcionisanju ne pribegne jedino u slučaju da se promeni vlasnička struktura NIS-a. Ostaje nejasno da li je dovoljno da nosilac sankcija Gaspromnjeft paket akcija u srpskoj firmi svede na manje od 50 odsto, što je nedavno i učinio, ili se zahteva potpuni izlazak ruske kompanije iz vlasništva, kako je, navodno, srpskoj vladi poručeno u usmenoj komunikaciji sa čelnicima u Vašingtonu.
Sila iznad prava
Upravo u ovom momentu vidi se koliko su sankcije prema srpskoj firmi u celosti van sistema međunarodnog prava. Zamislite kako bi bilo da se zahteva umanjenje ili izlazak iz vlasništva nekih većih deoničara Nvidije ili Epla? Verovatno bi u Beloj kući već i na samo naznaku ovakvih namera oštro reagovali.
Godinama smo učili da je pravo svojine neprikosnoveno, danas prisustvujemo insistiranju da se vlasništvo (pre)uredi političkom voljom, mada bi bilo tačnije reći na osnovu vojne i ekonomske snage SAD.
Naravno da šut sa rogatim ne može da se nosi. Na Srbiji je da ukazuje na besmislenost i destruktivnost sankcija, uporedo nastavljajući da u komunikaciji sa nadležnim američkim institucijama insistira na ukidanju, odnosno što češćem i dužem odlaganju datuma primene. Ovoga puta na ruku su nam išli pokušaji zaustavljanja sukoba na jugoistoku Ukrajine, valjda će ih biti i nadalje.
Poštovati postignuto
Izuzetno je važno i da se Naftna industrija Srbije sačuva kao veoma uspešna kompanija i firma koja imponuje investiranjem i razvojem baš koliko i profitabilnošću, a započinje i širenje na program petrohemijskih rafinacija.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju -
LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
Komentari 12
Dogodine u Botošu
Nana
Лазар
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar