Zapisao je jednom prilikom Boris Dežulović vic, koji mu je "u dva iza ponoći ispričao famozni Kožo", jer "ima on taj običaj". Vic ide ovako:
Bila sahrana legendarnog Miljenka Smoje, pa se tu okupili Dežulović, Ivančić i Predrag Lucić (Viva Ludež) i pričaju šta bi voleli da ljudi o njima kažu kada umru jednog dana.
"Volio bih da kažete kako sam bio istinoljubiv i pošten čovjek kojemu je jedno ljudsko biće bilo važnije od cijele države", rekao je Viktor.
"Ja bih volio da kažete kako sam volio ljude i kako sam imao mnogo prijatelja", dodao je Boro.
A onda je Predrag zaključio:
"Ja bih volio da kažete: 'Ljudi, eno se miče!'".
A "ljudi, eno se miče", mogli su u šali da kažu mnogi koji su u utorak
pročitali naslov prorežimskog tabloida Pink, kako je pomenuti Vesić "oštro odgovorio" Miljenku Smoji. Tragikomična greška izazvala je podsmeh dela javnosti, koja zna da je Miljenko Smoje u grobu već punih 25 godina.
U jedan vic stala je čitava zajebantska suština kultnog magazina Feral Tribune i njegovih "unerednika", koja se ovih dana ponovo otkrila delu građana Srbije.
25 godina rokenrol priče
Priča o Feral Tribune-u je filmska i negde u zabitima Netfliksa neki producent čeka da se dokopa scenarija u kojem će biti opisana istorija ovog lista. Bilo je to konstantno osvajanje slobode i pomeranje granica, a recimo serijal bi mogao da ima četiri sezone - "'Kontrarevulcionari' socijalizma", "Borci protiv rata", "Ubijanje (u pojam) diktatora" i "Smrt (u) kapitalizmu".
Sve je počelo 1983. godine u Splitu, kada je Đermano Senjanović Ćićo u Nedjeljnoj Dalmaciji pokrenuo podlistak Feral. Godinu dana kasnije, Feral će početi da uređuju Viktor Ivančić i Velimir Marinković.
Četrdeset godina nakon rata
mašemo parolama po zraku;
i ja dižem parolu svoju:
'Ne želim živjeti u mraku'.
Već 1985. godine reaguje Komisija za idejno delovanje Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, zbog dva aforizma objavljena u Feralu: "Revolucija nam se rađala u šumama - mnoge su bukve to dobro iskoristile" i "Partiji je ovo kraj - reče kockar i baci karte na stol". Ocenjeno je da su ove reči kontrarevolucionarne.
Te godine i Predrag Lucić počinje da piše u "Feralu", a protiv Ivančića i Marinkovića se pokreću tajni optužni predlozi. Njih dvojica su bili vraćeni kućama sa služenja JNA, jer je u toku bio postupak protiv njih zbog rušenja ustavnog poretka SFRJ, što oni nisu znali.
Feralu se pridružio i Dežulović, a 1988. podlistak prvi put biva potpisan sa "ulje na vatru dolijevao Studio Ludež (Lucić i Dežulović)". Kasnije će to Ludež dobiti i "prefiks" Viva. I to su samo prve godine ove uzbudljive priče...
Do dana današnjeg Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović ostaju upamćeni kao noseći stubovi Ferala i glavni motor magazina, iako su u njemu pisali sjajni novinari poput Drage Hedla, Heni Erceg, Marinka Čulića, Jelene Lovrić, Miljenka Smoje, Ivice Đikića, Pere Lukovića koji se tih godina javljao iz Beograda, i brojni drugi.
Uvik kontra
Srpski nacionalisti gledali su na Feralovce kao na ustaše, a hrvatski kao na četnike, orjunaše i komuniste. Ipak, sami su sebe ironično proglašavali glasilom "hrvatskih anarhista, protestanata i heretika", poručujući kako su "bogu-mili a ni vragu nisu mrski".
Teško je pobrojati šta se sve izdešavalo za vreme postojanja Ferala, odnosno Feral Tribune-a. Zbog njihovih nestasluška, Nedjeljna Dalmacija je bila 1988, po prvi put u 45 godina postojanja, zabranjena. Protivili su se Tuđmanu, Ivančić je bio nasilno mobilisan u hrvatsku vojsku, ubijan im je magazin brojnim tužbama, postali su list važan za istoriju novinarstva na ovim prostorima.
Prvi su otkrivali ratne zločince u svojim redovima, da bi ih isti ti potom tužili, dobijali tužbe, samo kako bi se na kraju dokazalo da je istina bila ono o čemu su feralovci pisali. Ratni zločinac Tomislav Merčep tužio je Feral u nekoliko navrata, izjavljujući kako će od novca koji mu se isplati sagraditi kuću na moru i na ploči napisati da je njenu izgradnju finansirao Feral Tribune. Zapovednik uprljan krvlju nevinih je kuću na moru zaista izgradio, svedočili su tome feralovci.
Sve bi moglo da se sažme u pesmu "Uvik kontra" njihovih sugrađana iz Splita, sastava TBF, koji i sami poručuju da "um je Feral, to jedina je rasvjeta". Konfrontirali su se svima, a devedesetih u Hrvatskoj bili su praktično najozbiljnija opozicija Franji Tuđmanu, koji im je bio večita inspiracija. Ipak, najveća inspiracija im je bila glupost, koja suvereno vlada ovim prostorima. Na tom tragu su i čuvene naslovne strane, koje su priča za sebe.
Kada su svi branili KPJ, oni su je ismevali. Ustali su protiv Tuđmana, onda kada su mu svi ulazili u zadnjicu. Kada je došlo do promene vlasti, ostali su kritički nastrojeni, razumevši da im posao nije gotov. Pisali su o ratnim zločinima u Pakračkoj Poljani, pisali su o razorenom Vukovaru, pisali su o zločinima u Lori, na Zagrebačkom velesajmu, zločinama tokom Oluje, lopovskim vagonima za Knin, korupcionaškim poslovima Ive Sanadera...
"Stenogrami o podjeli Bosne", koji dokazuju da je Franjo Tuđman imao svoje namere sa tom zemljom, kapitalno su prećutkivani do dana današnjeg. Legendarna "Bilježnica Robija K.", najdugotrajnija kolumna na ovim prostorima, dom svoj ima u Feralu, a već godinama unazad na Peščaniku. Ne sme se zaboraviti ni sjajna Feralova biblioteka, u kojoj su objavljivani naslovi Danila Kiša, Džona Fantea, Lenarda Koena, Izeta Sarajlića, Svetislava Basare, Bogdana Bogdanovića, Bore Ćosića, Arsena Dedića, Knuta Hamsuna, Peti Smit...
Prvo vas palimo, a onda gasimo
Novinarstvo su videli kao ogledalo sveta, prikazivali su ljude onakvima kakvi jesu, zbog toga su i bili omraženi, jer bi u trenucima pobede podsećali na poraz ljudskosti "u našim redovima". Prema onima koji su donosili odluke u ime čitave nacije nisu se libili da preteruju.
Time su se vodili, jer kad god bi pomislili da su možda preterali, znali su da to tako treba i da to mora da bude objavljeno. U svemu tome zadržali su i osećaj za samoironiju, pa na zadnjoj stranici zadnjeg broja objavljuju veliki naslov: "Hrvatska ide dalje, Feral ispao".
Laku moć, voljena Hrvatska
Zapjevaj, nemoj se stidjeti,
Kad svjetlost dogori feralska,
Ti ćeš se sretnijom vidjeti.
Cvjetat će zemlja, more i zrak,
Poslovni tornjevi, voćnjaci...
Svijetao bit će i taj tvoj mrak,
Kad u njem zabljesnu očnjaci.
Više ih je priznavao svet van Hrvatske, što dokazuju brojne nagrade, nego okolina u kojoj su radili, za koju su ostali izdajnici. Tako su neki likovi palili primerke Ferala na centralnom trgu u Splitu, što se ovom gradu desilo još i u Drugom svetskom ratu.
Ivančić, Lucić i Dežulović, zajedno sa ljudima koji su činili Feral takvim kakvim jeste, ispričali su najuzbudljivu novinarsku priču ovih prostora. Napravili su list koji je vlast prvo palila, da bi ga na kraju ugasila. Podsetnik su danas da list može da bude ugašen, ali ne i kritička misao.
"Čak i ako nas unište, bit će to pobjeda privida. Protiv kritičkog mišljenja moguće je počiniti svaku zamislivu vrstu zločina. Jedina što ga nije moguće zaustaviti", zapisao je Viktor Ivančić, šest godina pre objavljivanja poslednjeg broja.
Uz stalni kez zaštitnog znaka, dvorske lude Feriala Tribouleta, poručivali su kako je "ludost kraljica sveta". Ludost je, do danas, ostala ono što je oduvek i bila.
.jpg "Dan koji još uvek traje")
.jpg "Poslednja dva ministra građevinarstva - Vesić i Toma Mona. To je sve što treba da znate")
Komentari 6
Dete rock'n rola
Jozo
Oko Grom
konja u šahu mrzim skače tam vam kao Ves.
Laufera (lovca)volim na kraju nak zaboravljen zada udarac šuh i šah _ Mat.
Te i Ves. trebamo čekat na lovca ili konja...
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar