Tekst Slobodana Negića: 15. mart - pero ili mač

Na portalu javniservis.net objavljen je tekst Slobodana Negića, oca Sofije Negić, žrtve masovnog ubistva u OŠ "Vladislav Ribnikar".
Tekst Slobodana Negića: 15. mart - pero ili mač
Foto: 021.rs
Eto nas u sred jednog takvog vremena.
 
Danas, (a i '90-ih je bilo tako) nama je psihijatrija na vlasti, kriminalci nose značke, a građani su podanici i vlasništvo stranke. Onda se pojavilo svetlo na kraju tunela – Zoran Đinđić je verovao da možemo da budemo ljudi. Ubile su ga ubice koje rade za državu – psi rata koji beže od odgovornosti za zločine koje su počinili.
Consuetudinis magna vis est (Stare navike teško umiru).
 
Još od Apisa na ovamo, naša država strepi od zločinaca i ubica koji prete iz senke.
Zaglibili smo da gore ne može. Do pre samo nekoliko meseci, delovalo je da nam nema pomoći.
Ipak, inteligencija je progovorila. 
 
Slušajte ove mlade ljude, jer nam daju, možda, poslednju šansu da uhvatimo civilizacijski priključak! Ovo je pitanje opstanka, a ne stranačkog opredeljenja. Ovo što mi radimo kao narod poslednje četiri decenije sigurno vodi u propast. Pogledate samo kako se odnosimo prema svojoj deci: šaljemo ih u rat, lažemo ih, trujemo nacionalizmom, tučemo ih, proglašavamo za vlasništvo države koja je ogrezla u korupciju i kriminal, ubijamo. Bukvalno ih teramo da odu odavde.
Zašto biramo trumatizovane ličnosti sa psihijatrijskom dijagnozom da nam kreiraju budućnost? To nije do stranog faktora, to je do nas. Sami biramo takvu vlast, zašto? Da nije ono – slično se u sličnom prepoznaje?
 
I Slobodan Milošević, pa sada i Aleksandar Vučić, autokratske su ličnosti sklone tiraniji. Zašto su oni takvi?
 
Slobodanu Miloševiću ubila se skoro cela porodica – otac Svetozar, majka Stanislava, ujak Milisav i tetka Darinka. Otac Svetozar se 1962. ubio pištoljem, navodno zbog toga što je jedan njegov učenik kojem je dao slabu ocenu počinio samoubistvo. Slobodan nije prisustvovao sahrani oca, jer je bio na ekskurziji u Rusiji. Majka mu se obesila 1974. godine. 
 
Mira Marković je imala jezivo traumatično detinjstvo i potpuno poremećene odnose u porodici. Sigurno se sećate da je nosila cvet u kosi, je l' zna neko zašto?
 
Vučićevi preci po ocu potiču iz Čipuljića, kod Bugojna, u srednjoj Bosni. Proterani su od strane hrvatskih fašista (Ustaša) tokom Drugog svetskog rata i nastanjeni u blizini Beograda, gde mu je rođen otac. Po Vučićevim rečima, njegovog dedu Anđelka po ocu i desetine drugih bliskih rođaka, ubile su ustaše. Njegova borba i njegov radikalizam su odraz smrti, traume i patologije. To nema veze sa ideologijama ili dobrobiti naroda.
 
Oni koji trpe nasilje, postaju nasilnici. Oni koji trpe teške traume, postaju oni koji druge teško traumatizuju.
 
Naš narod je teško traumatizovan, treba da se leči. Vadimo se iz ovoga, propadamo, uništavamo svoju omladinu, svoju budućnost.
 
Džaba nam putevi, uskoro neće imati ko njima da ide.
 
Ovaj studetski pokret je poslednja šansa, poslednji ispit, koji, realno, nismo zaslužili. Ali, evo pruža nam se šansa:
 
15. mart je jedna od poslednjih prilika.
 
Odlučimo se da li hoćemo pero ili mač?
 
Pero je ubojitije od mača i simbolizuje vladavinu intelekta, prava i logike. A šta simbolizuje mač?
 
Pravda nije, to su terazije.
 
Intelekt nije.
 
Simbolizuje moć fizičke sile i rat.
To teška prošlost progovara kroz transgeneracijske traume koje nikada nisu obrađene; koje u glavama labilnih ličnosti iskrivljuju stvarnost, proglašavajući neuspehe za ambiciju, kriminal za patriotizam, novac za uspeh, a sreću za stan u Beogradu na vodi – silujući život da bude ono što za njih nikada nije mogao biti – normalan. 
 
Vučićeva anti-ustaška borba je zapravo recidiv disfunkcionalnih odnosa u njegovoj porodici i teških neobrađenih trauma iz detinjstva, a ne politička ideologija.
 
Otišlo je predaleko, ovo više ne sme da se ponavlja. Moramo da idemo putem pravde, nauke i napretka. Probudimo se iz lošeg sna: psihijatrija na lečenje, kriminalci u zatvor, inteligencija u prve redove. 
 
Ako sada razočaramo ovu omladinu, zaslužujemo da propadnemo kao narod. "Budimo ljudi, iako smo Srbi", reče Pavle. Ljudi se i dalje smeju na ovo, misle da je vic. Da li je neko tog čoveka razumeo, da li ti isti što se kunu u pravoslavlje, uopšte razumeju o čemu je čovek pričao?
 
E sada smo svi na poslednjem ispitu. Ja sam spreman, a vi?
 
Da li ćete podržati svoju decu, svoju inteligenciju ili ćete potonuti u autodestrukciju, na vama je.
 
Imate šansu da budete ljudi, građani, a ne podanici ili ucenjeno roblje. Iskoristite je. Posle toga, nema više kajanja ili opravdanja – ako ovu šansu prokockamo, propašćemo sigurno.
 
Istina boli, suočite se sa svojim traumama! Ako mogu ja, možete i vi.
 
Sic semper tyrannis
 
Tekst je prvobitno objavljen na portalu javniservis.net.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • stanovnik

    05.03.2025 20:52
    @Slučaj
    Ukoliko je forma bitna, slažem se sa Vama.
    Ono što je u tekstu autora čista je suština problema i otvara mnogo širu diskusiju u kojoj bi stručni ljudi iz više oblasti imali šta da kažu(od psihoanalize pa do istorije na pr).
    Izvinjenje autoru teksta i kažem PODRŽAVAM.
  • s one strane duge

    05.03.2025 19:56
    sami sebi smo neprijatelji
    ako ovo niste razumeli, niste ljudi, zivotinje ste. Nema vise belih listica, nezainteresovanost za izbore. Tih 20% ljudi koji ne izlaze na izbore MORAJU odluciti put Srbije, hocemo li u buducnost ili se valjati u kaljuzi.
  • Gorica

    05.03.2025 19:16
    Bravo
    Bravo Slobodane!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Sudije, i vi ste vlast

Kao odgovor na poziv Advokatske komore Srbije upućen u nedelju 02.02.2024. godine da se podrže zahtevi studenata, Društvo sudija Srbije je istog dana na svom sajtu objavilo saopštenje.

Auto-put Teofila Pančića

"Za aktivno delovanje u kulturi, osim znanja, potrebna je i hrabrost da se iskaže stav u sferi društvenog života", piše o Teofilu Pančiću novosadski pisac Siniša Tucić.

Država protiv društva

Kriza u Srbiji traje već puna tri meseca. Ona ne dolazi iz sukoba između političkih stranaka, koalicija, ili struja. Ona dolazi iz sukoba između države i društva.

Ima li razrešenja političkoj krizi u Srbiji?

Život se u Srbiji žestoko uzburkao, blokada sva tri mosta preko Dunava u Novom Sadu pokazalo je da je neraspoloženje ne malog sloja građana spram aktuelne vlasti dostiglo ogromne razmere.

Pritisak, pritisak, pritisak...

Pritisak se u opštem smislu definiše kao sila koja deluje na određenu površinu. Meri se u Paskalima, a razlikujemo atmosferski, hidrostatički, dinamički i mehanički.

Generalni štrajk

Iako je pravo na štrajk jasno definisano međunarodno pravo, i sastavni deo ljudskog prava na rad, u Srbiji se ono kontinuirano gazi decenijama unazad.

Zdravlja, ljubavi i blokada

Zdravlja, ljubavi i blokada – najiskrenija je čestitka s kojom sam, svečano, uz čašu vina ušla u novu godinu.

Pismo mladom novosadskom pesniku

Portal 021.rs objavljuje odlomak iz romana "Pet debelih pesnika" Predraga Đurića koji je nedavno osvojio nagradu "Stevan Pešić" i koji se našao u širem izboru za NIN-ovu nagradu.