Amerikanci "otkrili": Srpski, bosanski i hrvatski - jedan jezik

Glavni inspektorat američkog državnog sekretara je u septembru 2009. godine poslao interni dokument Odseku za ljudske resurse i Institutu za službu spoljnih poslova pod naslovom "Balkanska jezička problematika" u kome je izražena zabrinutost zbog prakse da se bošnjački, hrvatski i srpski tretiraju kao tri različita jezika.

Zagrebački "Jutarnji list" piše da je tadašnji zamenik glavnog inspektora Harlod V. Gejsel izvestio nadležne o poseti svoje kancelarije američkim ambasadama u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj i da se tom prilikom došlo do zaključka da su jezici koji se govore u tim zemljama bazično lingvistički isti.

Reč je o "dijalektima jednog jezika", navedeno je u dokumentu u kome inspektori sugerišu da bi bilo jako dobro kada bi takav stav bio prihvaćen jer bi to doprinelo uštedi na obuci službenika.

Snježana Kordić: Svi vide da je car go

Američke diplomate su došle do zaključaka koje je naučno dokazala ugledna hrvatska lingvistkinja Snježana Kordić u svojoj knjizi "Jezik i nacionalizam".

Ona, naime, tvrdi da je pravo na jezik na prostoru bivših jugoslovenskih republika postalo opravdanje za ekstremni nacionalizam.

Ova Osiječanka u svojoj knjizi tvrdi da svi narodi u regionu: Hrvati, Srbi, Crnogorci i Bošnjaci govore istim jezikom i da sve podseća na priču "Car u novom ruhu" jer "svi vide da je car go, ali niko osim jednog deteta to ne sme i da mu kaže".

"U lingvistici je definisano da se radi o istom jeziku ako je najmanje 81 odsto osnovnog rečničkog blaga zajedničko, a Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci kad govore standardnim jezikom imaju 100 odsto zajedničko osnovno rečničko blago", tvrdi Kordićeva.

I za Harvard su to samo / dijalekti jednog jezika

I američke diplomate su, sudeći prema pomenutom dokumentu, shvatile da "uprkos novim imenima, ove regionalne varijante ostaju lingvistički bazično iste s neznatnim varijacijama, uključujući korišćenje ćirilice u srpskom".

Primećujući da je reč o neznatnim lako razumljivim varijacijama koje se mogu prebroditi kratkotrajnom vežbom konverzacije, sugerisan je i zaključak da je "nepotrebno da službenik koje je već obučen za, na primer, hrvatski jezik, ako iz Zagreba ide u Sarajevo, mora da prođe ceo kurs bošnjačkog kao da je reč o novom jeziku".

Prema tom dokumentu, "bošnjački, hrvatski, srpskohrvatski i srpski jezik bi trebalo tretirati kao jedinstven jezik u cilju utvrđivanja podobnosti za plaćanje podsticanja za učenje jezika".

Zaključeno je, naime, i da svi američki univerziteti sa dobro uhodanim programima slovenskih jezika, uključujući Harvard i UCLA, pomenute dijalekte tretiraju kao jedan jezik.

Inspektori su, konačno, naveli da bi uvođenjem srpskohrvatskog jezika američka administracija imala znatne uštede na obuci službenika, a pružili bi, kako se navodi, i opipljiv dokaz američke podrške za jačanje saradnje među narodima bivše Jugoslavije.