Od trenutka kada su počele da kolaju priče o tome da je Crna Gora "švercerska Meka", ime ovog Nikšićanina je u podgoričkim i regionalnim medijima pominjano zajedno sa Milom i Acom Ðukanovićem, Veselinom Barovićem, Ratkom Kneževićem, Stankom Subotićem...
Ime Brana Mićunovića je prvi put u medije dospelo kada je 1983. godine u Nemačkoj ubijen Stjepan Ðureković, bivši direktor marketinga hrvatske Ine, a za čije ubistvo su mnogo godina kasnije na doživotne robije u Nemačkoj osuđeni bivši pripadnici jugoslovenske tajne policije Josip Perković i Zdravko Mustač.
Mićunović, zvanično, nije pripadao nijednoj političkoj partiji, što ne znači da je bio politički pasivan.
U jesen 1992. godine, preneli su tada mediji, nije mu se dopala ideja da Vojislav Šešelj u Nikšiću održi stranački skup, pa ga je sa svojom družinom čekao na prilazu gradu.
Miting radikala nije održan.
Deset godina kasnije, 2002. godine, Šešelj ga je optužio za umešanost u kriminal i ubistvo Gorana Žugića, savetnika crnogorskog predsednika za bezbednost. Šešelj je, kako su preneli mediji, tada rekao da je Mićunović toliko moćan da je "pravi predsednik Crne Gore", koji "drži u šaci" i samog Mila Ðukanovića.
Mićunović je, prema pisanju medija, u vreme NATO bombardovanja štitio tadašnjeg lidera DS-a Zorana Ðinđića, koji je to vreme proveo u Crnoj Gori.
Inače, kada god su mediji pokušavali da objasne mrežu organizovanog kriminala koja drma Balkan i šire, gotovo u svakom tekstu Brano Mićunović je bio na prvom mestu, predstavljen kao čovek od kog sve zavisi, kao i da ima i svoju vojsku.
Sam Mićunović je u retkim izjavama sebe predstavljao kao "žestokog momka" sa asfalta koji se početkom devedesetih vratio u otadžbinu u nameri da pomogne ostvarivanju nacionalnih interesa. Do tada je po zapadnim metropolama branio elitu od, kako je govorio, "albanske i druge mafije".
Bio je pripadnik elitne 63. padobranske brigade nekadašnje JNA i student ekonomije u Novom Sadu.
Pre dvadesetak godina bio je optužen za dvostruko ubistvo u Podgorici, proveo je neko vreme u zatvoru u Spužu, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza.
Iako se predstavljao kao "Titov pionir", Mićunović je bio aktivan u projektu osamostaljivanja Crne Gore.
Njegovi prijatelji su bili pripadnici raznih paravojnih jedinica u bišoj Jugoslaviji - Ðorđe Božović Giška, koji je poginuo još 1991. godine kod Gospića, Željko Ražnatović Arkan, Ratko Ðokić, Dugi Lainović, Ćenta, pa Branislav Bata Šaranović, koji je pre par godina stradao u uličnom obračunu.
U davnašnjem intervjuu podgoričkoj "Reviji D", majka pokojnog Giške, Milena, označila je Mićunovića kao jedinog pravog prijatelja porodice, koji joj se uvek našao pri ruci, ali je naglasila da joj je jasno zašto on ne dolazi više u Srbiju.
"Ovde bi ga odmah ubili, ne sme da dođe. Ima mnogo teških priča o njemu, ali on ljudima mnogo pomaže i mnoge želi da zaštiti", rekla je Milena.
O Mićunovićevoj pomoći FK Sutjeska pisala je i beogradska štampa svojevremeno. Tom klubu je pomogao da uđe u elitno takmičenje u doba SR Jugoslavije, pa je dugo važio za predsednika i vlasnika tog kluba, a on sam je rekao da tu ničega nije bilo nego da je samo izgubio novac.
Tvrdio je da je humanitarac, koji u Crnoj Gori zbraja izbegle.
Mediji su ga u tom periodu nazivali "neformalnim kraljem srpsko-crnogorskog fudbala" i da kontroliše sve tokove novca u fudbalu bilo kroz klubove, bilo kroz Savez.
Povezivan je i sa Zvezdanom Terzićem, nekadašnjim direktorom OFK "Beograda" i prvim predsednikom FS Srbije, a sada Crvene zvezde, što su obojica više puta potvrdili.
Pre toga Mićunović se bavio ugostiteljstvom i imao je brojne klubove i kockarnice na Crnogorskom primorju, kroz koje su prošli mnogi lokalni političari i preduzetnici.
Imao je pekaru, piceriju, kazino u hotelu "Crna Gora" u Podgorici i u "Maestralu" u Pržnom, a njegova je bila i nekada najveća diskoteka na Balkanu - budvanski "Trokadero".
Viđao se s pokojnim predsednikom SRJ i Srbije Slobodanom Miloševićem i bio prijatelj sa nizom političara iz tog vremena, koje je, kako je govorio, čak uzimao u zaštitu od Miloševića.
U medijsko-operativnoj istrazi protiv Šarićevog narko-klana došlo se i do imena Mićunovića, ali ništa više od toga.
O Mićunoviću se poslednji put najviše pisalo 2017. kada je oženio sina Ðorđa, a na luksuznoj svadbi su među mnnogobrojnim zvanicama bili i pripadnici srpskog "džet-seta".
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju -
LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
Komentari 17
Lala
"...,rođak porodice Vilotijević sa Adamovićevog naselja."
Što i nije mala verovatnoća kada je država velika kao poštanska marka.
Postoje samo dva komercijalna aerodroma u zemlji, a let između njih traje 15 minuta!
Hahahaha!!!
No, u nečemu je Crna Gora nenadmašna: imaju najveći broj kriminalaca po glavi stanovnika od svih evropskih zemalja. Pa samo u Srbiji bar trećinu teških krivičnih dela učine - Crnogorci.
pErica
BoeserWolf
Sad je kasno da se kajes sto si 2012. glasao za SNS.
Mani me se i Dritana i Draska, kao da nemamo dovljno politikanata kod kuce.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar