Direktor Mreže organizacija za decu Srbije
Saša Stefanović, kaže za
"Politiku" da oduzimanju dece od roditelja najčešće prethodi zlostavljanje ili zanemarivanje mališana, nasilje u porodici, bolest ili smrt roditelja, odlazak roditelja na izdržavanje zatvorske kazne ili ekstremno siromaštvo porodice. Dodaje da je najčešće reč o kombinaciji tih faktora, ali i da se u najvećem broju slučajeva ono što je zamišljeno kao privremeno utočište za dete, pretvara u trajnu adresu.
"U prilog toj tezi govori i činjenica da se od 2009. godine, od ukupnog broja dece izmeštene iz svojih porodica, u roditeljsko gnezdo vratilo svega 23 odsto mališana", poručuje Stefanović.
Prosečna dužina boravka deteta na hraniteljstvu je između tri i deset godina, a ovi mališani neretko i punoletstvo proslave u domu hranitelja. Stiče se utisak da nadležni, kada uklone dete iz ugrožavajuće situacije u porodici, zaborave da je ono kod hranitelja ili se rukovode devizom da "detetov život više nije ugrožen". Između ostalog, zabrinjava i to što mali broj dece koja su na hraniteljstvu ili u ustanovama socijalne zaštite održava odnos sa roditeljima.
"Svaka porodica ima krize, ali sistem mora da pomogne pre svega roditeljima da prevaziđu te krize i mora da ih ojača u njihovoj biološkoj ulozi. Postoje situacije kada je život deteta u porodici zaista ugrožen i država tada mora da reaguje i da urgentno izmesti dete. Ali, kada se to desi, dužna je da radi sa roditeljima kako bi se dete što pre vratilo u porodicu", ukazuje Stefanović.
Iako se u javnosti često čuju primedbe da se dete izmešta iz biološke porodice zbog siromaštva, a da država daje novac hraniteljskim porodicama da bi brinule o tom detetu (mesečna naknada za dete na hraniteljstvu iznosi oko 40.000 dinara), Saša Stefanović kaže da nikada siromaštvo nije jedini razlog zbog kojeg se dete privremeno oduzima od roditelja.
"Nedostatak materijalnih sredstava jeste nešto što otežava adekvatnu brigu o deci. Praksa govori da je ekstremno siromaštvo najčešće uzrok ili posledica ostalih oblika socijalne patologije. Ali, ako se dete izmesti iz porodice potrebno je veoma mnogo vremena i resursa da se vrati u svoj dom", objašnjava.
Na pitanje šta je najbolje rešenje za smeštaj deteta ako je država prinuđena da ga izmesti iz porodice, Stefanović odgovara da je dom, odnosno ustanova socijalne zaštite, uvek najlošije rešenje. Kako objašnjava, ustanova može da ima odlične profesionalce, ali na takvim mestima dete ne može da dobije ljubav koja mu je potrebna za rast i razvoj.
"Jedna negovateljica mora da vodi računa o pedesetoro dece i nema vremena da zagrli svakog mališana ponaosob. Praksa pokazuje da su srodničke porodice najadekvatniji oblik zaštite mališana koji su morali da budu sklonjeni iz porodične drame", objašnjava Stefanović.
Saradnica Unicefa Vesna Dejanović kaže za "Politiku" da, osim deklarativne posvećenosti države jačanju biološke porodice, mora da se uspostavi sistem koji je efikasan u identifikovanju porodica koje se suočavaju sa problemima.
"Veoma je važna prevencija ozbiljnijih problema u porodici, ali je isto tako značajno da se dete što pre vrati u biološku porodicu", zaključuje.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju -
LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
Komentari 6
vladahhranitelj
za porodicni smestaj i uradis humano delo uzmes decu na hraniteljstvo bolje se pokri usima
Hm
Tata Ikun
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar