Dilema da li je zlato lično vlasništvo dinastije Karađorđević ili je reč o državnom blagu i dalje ostaje, iako je zahvaljujući tajnoj potrazi Karađorđevića za tim blagom i otkriveno da imovina i dalje postoji u SAD, piše
Nedeljnik.
Da blago i danas postoji u američkim Federalnim rezervama, Nedeljnik je otkrio zahvaljujući podacima o stranom lobiranju u SAD koji se, po američkim zakonima, objavljuju na sajtu Senata.
Iz jednog od dokumenata za lobiranje, ispostavlja se da je "Aleksandar Karađorđević kao zakoniti naslednik podneo zahtev američkim vlastima za privatnu imovinu koja je pripadala njegovom pretku, a koja je poverena američkoj banci Federalnih rezervi Njujorka na čuvanje tokom Drugog svetskog rata".
Koliko imovina tačno iznosi nije u ovom trenutku poznato, ali na osnovu više danas dostupnih izvora može se, konačno, razrešiti nepoznanica o tome koliko je blaga odneto u SAD na početku Drugog svetskog rata. Reč je o 41.667 kilograma zlata koje je tada vredelo 46 miliona dolara, piše Nedeljnik.
S obzirom na to da je unca zlata te godine vredela 33,85 dolara, a da je ovog ponedeljka na svetskim berzama vredela 1.839,30 dolara, onda današnja vrednost tada zaplenjenog zlata iznosi tačno 2,7 milijardi američkih dolara. Dobar deo tog zlata je vraćen u Jugoslaviju, ali je deo, saznaje Nedeljnik, ostao u SAD.
Koliko tačno od tih 2,7 milijardi dolara u zlatu potražuje danas prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević možda će se saznati ako američke vlasti odluče da obelodane svoju odluku o ovom zahtevu srpskog prestolonaslednika.
Zanimljivo je da prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević i kraljevska porodica iz Srbije ne plaćaju aktuelno lobiranje u SAD, već troškove za njihove interese plaća izvesni Džon Džej Kafaro, multimilioner iz Ohaja koji je do bogatstva došao zahvaljujući nasledstvu od oca koji je razvijajući tržne centre ostavio bogatstvo od 800 miliona dolara, piše Nedeljnik.
Prema pisanju Nedeljnika, zanimljiva je i osoba kojoj se plaća lobiranje i koja aktivno pokušava da omogući odmrzavanje imovine. Reč je o Alfonsu Damatu, bivšem američkom senatoru iz devedesetih, jednom od prvih albanskih lobista koji je zajedno sa Bobom Dolom 1990. posetio Prištinu, posle čega se otvoreno zalagao za kosovsku nezavisnost.
Čak i kada bi američki lobisti uspeli da ubede američke vlasti da zlato koje postoji u Federalnim rezervama treba da se oslobodi, pitanje je da li bi Karađorđevići uistinu mogli da dokažu da je to zlato vlasništvo njihovih rudnika, a ne Kraljevine Jugoslavije, navodi Nedeljnik.
NBJ je na samom početku Drugog svetskog rata (1939) iz centrale u Beogradu prenela u unutrašnjost zemlje svo monetarno zlato (u centrali je ostalo samo 2,30 kg zlata): u užičku filijalu (suterenski trezor) 9.611,30 kg a u sarajevskoj filijali ostalo je 1.089,80 kg. Ovu tonu zlata uzele su ustaše.
Najveći deo jugoslovenskih zlatnih rezervi sa početka rata bio je u Americi, a tamo je i ostao, piše Nedeljnik.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju -
LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
Komentari 10
Maxa
Nesto ne vidim sada da se srBske patriJote bune protiv svog milog im kralja.
Ako, ako samo im dizite spomenike i pravite murale po zgradama.
Narod bez mozga i svesti.
///
..
Aleksandar Prvi Karadjordjević nije imao para za venčanje sa rumunskom princezom. Sve je to od naroda uzeto.
Drugo, to treba da se deli svima jer nije bio kralj Srba nego i Slovenaca i Hrvata kratko i jasno.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar