Demonstracije je organizovala tada najjača opoziciona stranka Srpski pokret obnove, a vlast je na njih odgovorila represijom.
Protest je bio pobuna protiv vlasti i uređivačke politike tadašnje Radio-televizije Beograd koja je bila neobjektivna, ratnohuškačka i puna optužbi i uvreda na račun opozicije.
Ta televizija je nazivana "TV Bastilja" jer je radila isključivo u službi propagande Miloševićevog režima, dok su učesnici protesta tražili smene njenih čelnih ljudi.
Na demonstracijama, po tadašnjim procenama, bilo je oko 100.000 ljudi koji su tražili smenu generalnog direktora televizije Dušana Mitevića i urednika Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova.
Pristalice opozicije su od strane vlasti i prorežimskih medija nazivane "snagama haosa i bezumlja", a na njihov račun su izricane i razne druge uvrede i lažne optužbe.
Zabrana okupljanja, jake snage policije, upotreba suzavca, gumene ali i bojeve municije, prebijanje demonstranata, bili su način na koji se Miloševićev režim obračunavao sa neistomišljenicima.
Policija je pokušavala da rastera građane i uz pomoć vodenih topova i konjice.
Grupe demonstranata su pružale otpor i uzvraćale, a tokom sukoba vlast je na ulice tokom večeri izvela i tenkove.
U sukobu demonstranata i policije, po navodima medija, bilo je povređeno više od 200 ljudi a stradali su sedamnaestogodišnji Branivoje Milinović i policajac Nedeljko Kosović. Milinović je ubijen policijskim metkom nedaleko od raskrsnice "London", a Kosović je pao sa betonskog zida visokog oko dva metra, kod "Beograđanke".
Tokom demonstracija uhapšen je predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković, a zabranjen je rad Televizije Studio B i Radija B92.
Kao odgovor na represiju, 10. marta studenti su krenuli iz Studentskog grada i zauzeli plato kraj Terazijske česme i tako je, po navodima hroničara, počela "plišana evolucija".
Posle nekoliko dana protesta zahtevi studenata su usvojeni, rukovodstvo televizije je smenjeno a Drašković je pušten iz zatvora.
Takođe, ministar policije Radmilo Bogdanović podneo je ostavku, a Radio B92 i Studio B su nastavili rad.
Beograd je tih dana bio u žiži pažnje stranih mediji, a fotografija Dragane Milojević Srdić (snimio fotoreporter dnevnika Borba Peđa Mitić), koja je, 9. marta, sa tri podignuta prsta stajala ispred policijskog vodenog topa, postala je svetski poznata.
Iako nije postigao nikakve konkretne rezultate, devetomartoski protest je postao simbol borbe protiv režima Slobodana Miloševića.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju -
LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
Komentari 7
Nikola
Samo pitam
Milorad
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar