Zrenjaninka 10 godina trpela nasilje, sada se protiv nje vodi postupak

Punih 10 godina Jasna Radivojev bila je, kaže, žrtva brutalnog porodičnog nasilja.

Za sve to vreme, strahujući za život svog deteta, plašila se da slučaj prijavi policiji ili da se, iz Jagodine, vrati u rodni Zrenjanin. Danas se u jagodinskom tužilaštvu protiv nje vodi postupak za pokušaj ubistva bivšeg supruga, piše N1.

Jasna Radivojev navodi da je nasilje počelo tri nedelje nakon dolaska u Jagodinu.
 
"Imala sam dva slomljena rebra, oba oka zatvorena i brojne povrede po glavi i telu. Naravno nisam bila ni u jednoj zdravstvenoj ustanovi da se te povrede konstatuju, nego me je vodio kod nekog svog prijatelja u ćuprijsku bolnicu da mi pomognu – da fiksiraju rebro, da mi daju nešto i za ove druge povrede. To što se desilo je samo usvojen model koji je kasnije primenjivan svih ovih deset godina unazad", ispričala je za N1.
Prema njenim rečima, nekada je bilo manje fizičkog nasilja, više psihičkog, ali deset godina je, kako ističe, trpela sve oblike nasilja koje je, nažalost, trpeo i njen maloletni sin iz prvog braka.
 
"To zlostavljanje psihičko, koje je najgore od svega, je bilo od ujutru do uveče, odnosno kad god se zateknemo zajedno u stanu. To nisu samo psovke, uvrede, to su pretnje, omalovažavanje, ucene, pljuvanja u lice. Najgore je kada vidite da nasilnik uživa u tome što ste vi na podu u svakom smislu. Ja sam se budila i odlazila na spavanje sa tom jednom mišlju – da li će to biti poslednji dan mog života, dokle ću izdržati i šta će se desiti", ispričala je.
 
"Uvek sam bila u nekim hematomima kada je koristio samo svoje ruke, ali je često koristio i gumene čekiće, drvene motke, zavisi od toga šta mu se nađe pri ruci ili kako već sve osmisli. Dva puta mi je razbijao glavu, koju sam isto tako sama morala da saniram kod kuće, nikada nisam smela da odem kod doktora. Jednom prilikom smo išli u bolnicu zato što su povrede bile tolike da je pretpostavio da mi je slomio i nogu i ruku, pa sam morala da idem na rendgen", priseća se Radivojev.
 
Ona objašnjava koliko je nasilnik bio uporan u svojoj nameri da joj nanese ozbiljne povrede: "Nakon prebijanja čekićem, valjda je bio nezadovoljan kako se to završilo. Sutradan ja sam naravno nepokretno ležala u krevetu, ušao je u sobu sa drugim čekićem, koji je punjen peskom i koji je mnogo gori od tog gumenog, sa namerom da mi smrska koleno. Ćerka je uletela u sobu, vrištala je i zaštitila me je svojim telom. Tada se trgao, izašao iz sobe i tu se zaustavio".
 
Ističe da nikada nije prijavila nasilje policiji jer se plašila ne samo za svoj život, nego i za život svojih bližnjih kojima je isto pretio.
 
"Policija je dolazila, postojale su anonimne prijave, nisam mogla da govorim o nasilju – nekada sam odrično odgovarala, nekada sam samo ćutala, da im stavim do znanja da se dešava to na šta oni sumnjaju. Oni su govorili da su anonimne pijave komšija, nakon toga sam dobijala nove batine i kažnjavanja, jer je smatrao da ja to radim – da ja prijavljujem, ali njemu nije bilo važno da li je to istina", objašnjava.
 
Ona napominje da je, čak, jednom bio priveden u stanicu i da su tada inspektori došli na kućnu adresu da uzmu izjavu od nje.
 
"Ja nisam mogla da hodam, bila sam toliko povređena da sam ležala, došli su da uzmu izjavu od mene. On je sve to vreme meni slao poruke šta smem da kažem, odnosno šta ne smem. Nekako su pokušavali da mi objasne da mogu da me zaštite, da me ohrabre da im kažem o čemu se radi, nisam tada priznala. Nakon dva dana, on je dobio kompletne izveštaje iz policije, šta je rečeno, šta je napisano, kakva je procena inspektora i šta je zaključio iz razgovora sa mnom", istakla je Radivojev.
 
Na pitanje čega se najviše plašila, Radivojev je navela da je to neki "parališući strah, gde ste vi sve vreme na podu i bukvalno i figurativno".
 
"Kada se suočite sa svim tim strahovima i možda prevaziđete strah – dobro, možda je to poslednji dan mog života, on nestaje s vremenom, ali se pojačava strah za one koji su meni bliski – moj sin, moja sestra, njena deca, majka, jer su se pretnje odnosile i na njih. Ja sam onda osetila potrebu da i njih štitim. Zato sam ja sebe kočila, nisam se usudila na korak da prijavim bilo šta od toga, jer sam se plašila šta će da se desi kasnije", objasnila je.
Prema njenim rečima, bivši suprug ju je kontinuirano, mesecima, navodio da izvrši samoubistvo, navodeći da je najbolje za sve da se ona skloni.
 
"Koliko god sam u trenutku pomislila da je možda bolje da se sklonim i svima olakšam, bori se čovek za život. On je na kraju rekao da ja to moram da izvršim, da nema više odlaganja, sve je lepo osmislio. Nisam to mogla da uradim. Kada je krenuo na mene, bili smo u spavaćoj sobi, ja sam se refleksno okrenula prema njemu, povredila sam ga tim nožem. Otimali smo se, znala sam da je to borba za život i da ako bude uzeo nož, da je to kraj. To se nije desilo, on je oteo nož i izašao je", ispričala je Radivojev.
 
Navela je da je on otišao u Hitnu pomoć, policija je zatim došla i odvela je u pritvor, a nakon tri nedelje dobila je optužnicu za delo teško ubistvo u pokušaju.
 
"Kada sam videla potpis tužioca, počela sam da spajam imena, kontakte i odnose i sve to počinje da se slaže. Dva i po meseca sam ja provela u pritvoru, a kada sma izašla saznala sam da je plan bio da ja ne izađem iz pritvora dok se proces ne okonča. Sve je toliko orkestrirano i toliko vređa inteligenciju, da morate da sedite i slušate izmišljotine protiv vas. Shvatila sam dok sam živela tamo da je on prilično zaštićen, da se u njegovim situacijama uvek našao neko ko je to rešio vrlo brzo", tvrdi Radivojev.
 
Krivična prijava o nasilju u porodici koju je podnela, kako je navela, prvo je odbijena, a da je niko nije pri tom pozvao da da iskaz.
 
"Deca su ostala sa njim. Prvo je doneta, kao privremena, mera dok sam ja bila u pritvoru, kada sam izašla doneta je kao privremena mera, zbog dela koje mi se stavlja na teret da decu mogu da viđam svakog drugog utorka u kontrolisanim uslovima, sat vremena. Posle tri, četiri meseca i to mi je ukinuto, na predlog jagodinskog Centra (za socijalni rad). Kao obrazloženje je navedeno da se deca jako potresu i plaču nakon susreta sa mnom, što je sasvim normalno i prirodno, jer su to deca koja se nisu odvojila od majke 24 sata", rekla je sagovornica N1.
 
Ona ističe da su deca želela da idu sa njom, a ne da se vrate njenom bivšem mužu. Sudija ipak, kako navodi, usvaja preporuku jagodinskog Centra za socijalni rad, iako je zrenjaninski centar bio na njenoj strani.
  • Ljiljana

    20.08.2023 11:34
    Nasilnik
    Pripisivati ,,juznacima,, nasilnicki karakter je teska uvreda, poznavala nekoliko ,, lala,, koji su bili bas nasilni prema zenama I to Zrenjaninaca.
  • Ja

    20.08.2023 09:30
    Za Veru
    Da li ste i vi deo tima tog nečoveka, da ne kažem narcisoidnost psihopate? Da li sud, socijalno, policija neguju nasilje. Dobar primer je Bosna, Gračac
  • SuperNova

    20.08.2023 00:20
    @Vera
    Vaše reči su dodatno nasilje nad žrtvama nasilja

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Vojvodina