Ovaj program simbolično nazvan "Godine uzleta" fokusiran je na učenje kroz zajedničko učešće dece i odraslih u prostorima koji su inspirativni i provokativni za dete, u kojima ono može slobodno da istražuje, isprobava, da se igra, sarađuje sa drugima i upoznaje svet oko sebe. Vaspitači, roditelji, pedagozi i deca zajedno kreiraju projekte, osluškujući želje dece, tako ih podstičući da razviju strast ka učenju i radoznalost.
U vrtiću "Vilenjak" u sklopu "Radosnog detinjstva" ovaj program se primenjuje od marta 2017. godine, a u njegovoj izradi i implementaciji, učestvovala je i Dijana Radojković, pedagoškinja vrtića "Vilenjak". Radujković kaže za 021 da su vrlo zadovoljni programom i da se on vrlo razlikuje od prethodnog plana i programa za predškolske ustanove koji je delio programske celine na uzraste, a da je najveća novina u tome što se radi projektno planiranje, a ranije se radilo planiranje koje su vaspitači i pedagozi pripremali za decu i koje se realizovalo u grupama.
"Sada ide obrnuto, deca se osluškuju, gde oni nešto rade, istražuju, unose se neki predmeti, materijali koji mogu da budu provokacija za dečije zanimanje i radoznalost. Iz tih situacija gde vaspitač osluškuje decu, kreira se tema projekta i taj projekat se onda nekoliko nedelja razvija zajedno sa decom, grana se na različite strane i deca idu da istražuju tu temu i saznaju što više o njoj", objašnjava Radojković.
Novim osnovama programa za učenje nije predviđeno ništa izvan onog što su deca isplanirala u okviru svojih tema, jer smatra se da sva ta znanja koja su oni skupili tokom projekata su upravo ona koja bi oni i inače usvojili, samo ne na svoju inicijativu.
"U tome je vrlo bitna razlika jer su deca motivisana da istražuju i stiču saznanja, zato što se čovek rađa radoznao i znatiželjan, sa potrebom da uči i naš zadatak je da to ne remetimo, već podstičemo i da budemo podrška. Svi sadržaji koji su oni usvojili njima će služiti mnogo više, nego da smo celokupno ljudsko znanje delili na razvoj govora, osnovne matematičke pojmove i slično. Sve što uče deca, uče sopstvenim radom, sopstvenim dodirom sa predmetima i pojavama oko njih, sopstvenim aktivnostima i igrom. Igra je ta koja nam najviše pokazuje kakva su deca, šta ih interesuje, na kom su mestu u otkrivanju sveta oko sebe", kaže Radojković.
Deca iniciraju ideje
Kako navodi Radujković, projekti budu veoma uzbudljivi zato što se nikad ne zna kako će se tema završiti i koliko će trajati, jer ona traje dok god traje interesovanje dece. Kada se projekat zatvara, u vrtiću se organizuje proslava, na kojoj se pokažu sva dostignuća i znanja koja su deca o toj temi stekla. Teme kojima se deca bave su raznovrsne i na razne načine im pomažu da upoznaju svet oko sebe.
"Ima puno interesantnih tema. Upravo sada pripremamo temu koja se zove svetleća soba, gde su deca došla do ideje povodom jednog bljeska svetla koji se desio kada je nekoliko devojčica nosilo majice sa šljokicama. Bilo je sunce i deca su primetila senka na zidu i onda su oni počeli da hvataju tu senku i da se pitaju odakle ona tu i tako se desila tema svetleća soba, gde su oni jedno mesec dana donosili razne predmete, svetleće materijale i razne stvari i onda su istraživali senke i svetlost. Još jedna zanimljiva tema kojom smo se bavili je voda, pa su deca istraživala šta je sve to voda, gde je sve ima. Išli su na Dunav, išli su u Vodovod. Roditelj koji je po zanimanju gnjurac pojavio se sa svojom komplet opremom za gnjuranje i deca su bila oduševljena. Kroz sve to učili su i fizička i hemijska svojstva vode. Milion tema i znanja se ređalo samo na tu jednu reč koja je tada bila zanimljiva deci", priča Radojković o dosadašnjim iskustvima sa ovim programom.
Kako objašnjava, svoje oduševljenje ne kriju ni deca, ponašaju se mnogo slobodnije, pitanja pljušte na sve strane, nemaju nikakav problem da pitaju, uvek će dobiti odgovor, ako ga u osoblje u vrtiću zna, a ako ga ne zna svi nalaze odgovor zajedno.
"Sobe u vrtićima su prilično otvorene, jer se i u hodnicima i u svim delovima vrtića nalaze sadržaji koji odgovaraju projektu na kom trenutno rade. Više se druže između sebe i između grupa, pozivaju drugare da im pomognu. Veća je saradnja između uzrasnih grupa. Starija deca pomažu mlađoj deci da se obuku, da jedu da se pripreme za odmor, atmosfera u vrtiću je mnogo prijatnija", kaže Radojković.
Roditelji kao važni učesnici u kreiranju sadržaja
Ona naglašava da su roditelji važni saradnici, da se zaposleni u vrtiću uzdaju u njih, kao i da se u praksi pokazalo da su oni vrlo raspoloženi da pomognu.
"Kada se pojavi ta tema, mi obavestimo roditelje na oglasnim tablama da imamo novu temu i pozovemo sve roditelje koji imaju neku ideju kako da učestvuju u njenoj realizaciji. Neki od roditelja donesu materijal, neki pozivaju decu na njihovo radno mesto, neki sašiju nešto što je deci potrebno, neki roditelji dođu i pričaju o toj temi, i sve to nam je od velike pomoći. Roditelji su se otvorili više su ljubopitljivi o tome šta se dešava u vrtiću dok su oni na poslu i vrlo su raspoloženi da pomognu", navodi Radojković.
Tako su nedavno jednoj grupi koja za temu projekta ima restoran, stigle kecelje, kape za kuvare i stolnjaci, koje je sašila mama devojčice koja ide u tu grupu. Uz sve to, deca su dobila i blokče sa priznanicama, pa će kroz igru i pisanje računa možda naučiti i da pišu slova i brojeve.
Iako tradicionalan pristup izostaje, deca su pripremljena za školu
Ovakav koncept predstavlja udaljavanje od ranijih principa koji su se pokazali kao zastareli, s obzirom na naučna dostignuća u svetu i kod nas. Ono što je bitno različito u ovom programu u odnosu na prethodni program je da je akcenat sada stavljen na decu, na kontekst u kom deca žive i odrastaju.
Kako se po mnogim stvarima razlikuje od svega sa čim su do sad roditelji i vaspitači imali iskustva svakako su postojale su razne dileme među roditeljima i vaspitačima o tome da li će se deca adekvatno pripremiti za školu, da li će deci nedostajati radni listovi, i tradicionalni programi.
"Mi smo razgovarali sa roditeljima i kada smo objasnili sve roditelji su bili raspoloženi i počeli su da se pridružuju. Čuli smo i dobre vesti iz škole, jer su i učitelji i nastavnici krenuli na slične obuke, tako da smo dosta ohrabreni. Ta dilema može polako da ode u zaborav, a i mi smo vrlo otvoreni za sva pitanja", kaže Radojković.
Ona naglašava da je važno da je ovim programom potvrđeno da priprema za školu nije nešto što bi se moglo zvati učenje unapred, kako je to do sada bilo poznato među ljudima.
"Priprema za školu je priprema za život. To je osnaživanje svih potencijala deteta, i podržavanje samostalnosti i samopouzdanja i takvo dete može da se suočava sa raznim izazovima čak i sa vrlo kontradiktornim zahteva koji se pojavljuju tokom školovanja. Takvo dete neće posustati neće posumnjati u sebe, nego će tragati za rešenjima svih tih izazova sa kojima se sretnu", zaključuje Radojković.
Komentari 24
Roditelj
Ne mogu da verujem da iznosite svoje misljenje, o ovako vaznoj temi, bez ikakvih argumenata. Samim tim sto je neko roditelj, ne znaci da je i kompetentan da procenjuje vaspitno obrazovni sistem.
Da li ste se uopste zapitali, koja znanja i vestine ce u buducnosti trebati nasoj deci? Da li stari sistem moze da ih osposobi za poslove koji ih cekaju u buducnosti? U poslednjih nekoliko godina, pojavili su se poslovi koji do sada nisu postojali a koje nismo mogli ni da zamislimo. Nasa deca u buducnosti moraju biti osposobljena da se uhvate u kostac sa svim promenama koje ce se desiti.
Ocigledno je da je stari sistem bio dobar za neko proslo vreme.
Ako je tako dobar stari sistem, zasto su postignuca nasih ucenika ispod nivoa, a nasa drzava smo na samom dnu na PISA testu (test iz matematičke, jezičke i naučne pismenosti)? Rezultati testa pokazuju kapacitet učenika da stečena znanja i veštine primene.
Dok vi palamudite kako novi sistem ne valja, ostale drzave ulazu u svoje obrazovanje, prilagodjavaju ga i unapredjuju. Lako je ostati u statusu quo.
Bolje bi bilo da zajednickim snagama pripremimo decu za buducnost koja je ih ocekuje.
Vaspitacica
Joooj
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar