Da li uterivači dugova rade mimo zakona?

S obzirom na to da je zakon dozvolio takozvanim agencijama za naplatu dugova da otkupljuju potraživanja nekih pojedinaca ili institucija, legalnost rada "uterivača dugova" više nije pod znakom pitanja. Međutim, ostaje pitanje, ako zaposleni u tim agencijama ne koriste fizičku silu ili pretnje kao metode rada, kako to da oni uspeju da naplate ono što drugi nisu mogli.

Naime, ukoliko ste se zadužili, a novac ne možete da vratite, uskoro vam se može desiti da vam zazvoni telefon, a sa druge strane žice bude kulturan i ljubazan uterivač dugova koji će vas biranim rečima podsetiti da se dug mora izmiriti. Novosađani sa kojima smo razgovarali sumnjaju da je situacija zapravo takva kakvom se predstavlja i smatraju da agencije uteruju dugove koristeći bilo fizičku, bilo psihičku prisilu.

"Oni kažu kako naplate dug bez nasilja. Pa kako ćeš sirotinji izbiti dinar koji nema lepim rečima?", pita se jedna starija sugrađanka.

Ne lome kolena

Kako za naš radio kaže glavni menadžer naplate u agenciji za otkupljivanje dugova "Solventpoint", Miloš Karan, zaposleni ne nose oružje, ne koriste fizičku silu i ne prete dužnicima, već sve obavljaju pismenim i telefonskim putem.

"Svaka naša procedura je jasno definisana zakonom. Ona se sastoji od pisanja opomena, podsetnika i telefonskih razgovora sa dužnicima naših klijenata. Oni dobijaju minimum tri pisma i isto toliko poziva za jedan određeni vremenski period, a ono što odgovorno tvrdimo je da ne postoje nikakve pretnje ili nešto slično", navodi Karan.

Prema njegovim rečima, institucije od kojih otkupljuju dugove nemaju vremena da se bave pojedinačnim slučajevima, čime objašnjavaju visok procenat naplaćenih dugova.

"Ono što nas razlikuje je činjenica da se mi profesionalno bavimo ovom aktivnošću, tako da imamo više resursa i vremena da se pozabavimo svakim pojedinačnim slučajem", kaže Karan za 021.

Ovaj profesionalni uterivač dugova kaže da njegova agencija sarađuje i sa bankama, od kojih najčešće otkupljuju potraživanja za ljude koji ne vraćaju kredit ili lizing na vreme.

"Banke su samo jedan od naših klijenata. Mi radimo i za druga firme, kao što su osiguravajuća društva, telekomunikacione kompanije, javna preduzeća, ali i pojedinačne slučajeve kada neko duguje fizičkom licu", naglašava menadžer naplate u "Solventpointu".

Banke krše zakon o zaštiti ličnosti?

Kako za 021 kaže zamenik poverenika za informacije od javnog značaja, Aleksandar Resanović, banke agencijama za naplatu dostavljaju sve lične podatke dužnika, što je protivzakonito. Prema njegovim rečima, lični podaci moraju ostati poslovna tajna između banke i klijenta, bez obzira na to što taj klijent nije najredovniji u vraćanju duga.

"Suština toga je da banka, po zakonu, može da prenese lične podatke agencijama za naplatu, ali samo one koji su neophodni za potraživanje duga. Banke često daju i druge vrste podataka uterivačima dugova, što je protivzakonito i krivično delo", kaže Resanović za 021.

Miloš Karan iz agencije za naplatu "Solventpoint" kaže da banke odlučuju koje će podatke dostaviti, a koje neće. Prema njegovim rečima, uglavnom u ugovoru banke i klijenta postoji klauzula koja dopušta prenošenje ličnih podataka.

"Sve banke jako dobro znaju šta rade i u principu postoji i ugovor o poverljivosti koji mi potpisujemo sa svim našim klijentima pa tako i sa njima. Sve je to u skladu sa prvobitnim ugovorima koji su korisnici potpisali sa bankom i uslova na koji su pristali", objašnjava Karan.

Uvećavaju dug kako bi se ugradili

Zamenik poverenika Aleksandar Resanović navodi da agencije često krše zakon i tako što uvećavaju dug kako bi sebi obezbedili veću proviziju. Prema njegovim rečima, često se desi da uterivači dužnicima saopšte kako se dug uvećao zbog nove kamate, što, kako kaže, nije istina i protivzakonito je.

"Oni najčešće žele da taj dug koji neko ima prema banci uvećaju, dakle ubace u prvobitni ugovor nekakve besmislene, zelenaške i nečuvene kamate kojima povećavaju svoj deo kolača, što je, naravno, protivzakonito", navodi Resanović.

Postoje i druge metode naplate potraživanja. Pojedine banke ulaze ponekad i svesno u kreditne aranžmane sa potencijalnim neplatišama, ali znajući da imaju sigurne kupce za imovinu tih dužnika, ukoliko hipoteka dođe na naplatu. Dakle, te finansijske institucije unapred imaju dogovor sa potencijalnim kupcem da će otkupiti imovinu dužnika, ukoliko on ne bude mogao da vrati kredit. U takvim slučajevima banke retko kad gube, jer se za takva potraživanja uzima hopoteka u odnosu, na primer, 1:2, uz šta se za procenu uzima samo vrednost nekretnine. (Miodrag Sovilj)