Građanska apatija i traženje promena na ulicama - da li smo odustali od "boljeg sutra"?

Od nekoliko hiljada do nekoliko desetina građana - to su razmere protesta koji se poslednjih godina događaju u Novom Sadu, mahom sa zajedničkim ciljem, iskazivanjem nezadovoljstva aktuelnom vlašću.
Građanska apatija i traženje promena na ulicama - da li smo odustali od "boljeg sutra"?
Foto: 021.rs
Iskazivanje nezadovoljstva na ulicama legitiman je način borbe za demokratiju u svakoj normalnoj državi na svetu.
 
Bilo da je reč o zahtevu sa terasa za smenu vlasti, borbi za očuvanje parka u kvartu ili negodovanju zbog cene goriva, protesti izvlače određeni broj građana na ulice (i terase).
 
Doduše, sve manji broj građana
 
U najveću zimu 2019. godine, na protestu "Jedan od pet miliona", na temperaturi koja je bila u minusu okupilo se nekoliko hiljada građana, što su zabeležili i reporteri 021. Značajno manje ljudi izlazilo je na ulice na protestima u proteklom periodu, koji su ukazivali na mnoštvo pitanja, poput policijske represije, ali i ugrožavanja zdravlja ljudi tokom epidemije virusa korona.
 
Sagovornici 021, među kojima su i organizatori novosadskih protesta, dali su svoja mišljenja o brojnosti ljudi, apatiji i strahu od ulice, aktuelnom režimu i onome što možemo da očekujemo ukoliko se nezadovoljstvo i dalje bude iskazivalo na ulicama.
 
Kapitalizam i ekonomska kriza doveli su do eskalacije nezadovoljstva ne samo kod nas, već u celom svetu, kaže za 021 aktivista Združene akcije "Krov nad glavom" Miran Pogačar, koji je nedavno čak i priveden iako nije izazivao nikakve nerede tokom protesta.
 
Kako kaže, na ulicama su oni koji nemaju više šta da izgube, do onih kojima je i nepun procenat povećanja bilo kakvih akciza povod da se dignu na noge. 
 
"Toliko je toga što ljude može i treba da pokrene da se pobune da ne znam od čega bih krenuo. Siromaštvo, sveopšta nepravda, korupcija, uništeno zdravstvo i školstvo, rasizam, nasilje svuda i stalno su opšti problemi svih. Kao što smo videli, kod nas su protesti za pukom promenom vlasti - za fotelju, koje je povela opozicija prethodnih godina bili neuspešni. Šetnje su utihnule, ljudi su razočarani, opravdano nepoverljivi, duboko urezanog stava 'ništa mi tu ne možemo', umorile su se generacije koje su šetale od Miloševića do danas. Ljude će da pokrene nova energija, novi ljudi i njihova neokaljana borba, u kojoj će se većina prepoznati. Na njima je velika odgovornost da prepoznaju momenat i krenu prvi, a do tada moramo puno da radimo na pripremi", smatra Pogačar.
 
Na pitanje 021 zbog čega revoltirani ljudi ipak sede kod kuće i ne učestvuju u protestima, Pogačar kaže da zbog toga ne brine. Kako dodaje, ipak je potrebno razumeti pojedinačnu situaciju svakog od nas i solidarno stati uz svakog ko se odlučio da se pobuni, makar taj neko ranije i bio "poslušan".
 
"Ovo je faza u transformacijama, kako personalnih u svima nama, tako društvenih. Pominjanje apatije je u redu, ali ne zanemarimo značajan broj onih koji su ucenjeni, zastrašeni, koji brinu za golu egzistenciju svoje porodice i zbog toga ćute. Često smo skloni da osuđujemo i vređamo one koji idu po mitinzima za sendvič, a ne razmišljamo kako ti ljudi žive. Kada oni izađu iz tih SNS autobusa, kažu 'ne, dosta je bilo ponižavanja!', kada se oslobode straha svi koje je vlast u sluge pretvorila, promena će biti vidljiva. U manjim sredinama je sve to mnogo teže. Svedoci smo svakodnevnih ucena, presretanja, nepotizma, bratije koja se bahati po lokalima, što te ljude tamo tera da se povuku, kako bi sačuvali žive glave i porodice na okupu", stav je aktiviste "Krova nad glavom".
 
"Potencijal šetnji je iskorišćen"
 
Da su brojne protestne šetnje u Novom Sadu i širom zemlje imale svrhu i smisao smatra jedan od članova organizacionog odbora protesta "Jedan od pet miliona" Brajan Brković. Na pitanje 021 zbog čega u ovom trenutku građani ne izlaze na ulice u većem broju, on kaže da ljudi očekuju konkretnu akciju - sa konkretnim ciljem.
 
"Bilo to blokiranje institucija ili nešto drugo. Šetali smo dosta i maksimum smo izvukli iz šetnji, zbog toga treba biti zadovoljan. Sada smo zreli za drugačije nenasilne akcije koje imaju konkretnu ideju i zadatak. Kada nekoga pozovete na takav protest, mislim da će doći pre nego na protestnu šetnju. Ne zato što šetnja nema smisla, videli smo da ima, već zato što je potencijal šetnje iskorišćen 95 odsto", naglašava Brković.
 
 
On dodaje da su protesti doveli do neke reakcije - možda do promene u odnosu režima prema demonstrantima ili, kako pokazuje poslednji "talas" protesta, do apsolutne represije policije i čitavog arsenala novih akcija na koje je spreman režim. 
 
"Neke bitke se dobijaju na juriš, ali organizovani protesti to nisu. Iskreno mislim da ni ne bi trebalo da dođe do toga, ali opet to zavisi od režima i načina na koje će tlačiti razum i dostojanstvo. Ne smemo zaboraviti da su protesti protiv mini hidroelektrana urodili plodom. Sa druge strane, '1 od 5 miliona' i aktivizam u tom periodu je takođe izvršio veliki pritisak kroz dugotrajne šetnje, u početku masovne, kasnije sve manje. Na način na koji je tada '1 od 5 miliona' postao brend mogla je da se stvori jedna šira mreža komunikacije i aktivizma u preko 100 gradova. Tako je '1 od 5 miliona' predstavljao tada svojevrsni oblik medija. Mogli ste na svaku nepravilnost, nepravdu i korupciju koju snimite da stavite taj hešteg i vidljivost postaje ogromna", naglašava Brajan Brković.
 
Koliko su bitne male, lokalne borbe?
 
Da su organizacija protesta i vrlo jasno postavljeni zahtevi bitni kako bi se pokrenula akcija u ljudima smatra i dugogodišnji novinar Dalibor Stupar, koji je svedočio masovnim i onim slabije brojnim okupljanjima. Konkretno, kad se govori o poslednjim protestima u Novom Sadu, pojavile su se i različite "grupacije" koje nemaju mnogo toga zajedničkog.
 
"Od podržavalaca Ratka Mladića, preko pravoslavnih zilota, običnih građana, delova opozicije, pa sve do levičarskih grupa. I da nije došlo do brutalnog policijskog nasilja, mislim da bi se protesti osuli jer je osnovni razlog zbog kojih su zakazani - da se ne uvede ponovo policijski čas - ispunjen i pre prvog protesta. Sa druge strane, toliko različitih grupacija na jednom mestu, koje se međusobno ne vole, da ne upotrebim teži izraz, jednostavno ne može da prođe bez čarki, varnica, pa i sukoba, što odbija većinu građana. I zato su poslednjih dana ostale samo najzagriženije pristalice desnice", smatra Stupar.
 
 
Na pitanje 021 da li masovnost nekog skupa nužno odlučuje njegovu uspešnost, odgovara da ne odlučuje. Tačnije, ne bi trebalo da odlučuje. 
 
"Jer, ako je samo broj taj koji će naterati vlast da posluša vapaj ljudi koji su se odlučili da na taj način traže svoja prava, onda će svi problemi koji se tiču relativno male grupe ljudi ostati bez rešenja (poput vojnih beskućnika, na primer). Eto, advokati su protestovali pre nekog vremena, pa iako ti protesti nisu bili masovni, odnosno u njima nije učestvovalo na desetine hiljada građana, ipak su uspeli da izguraju svoje zahteve. Slično je bilo i sa taksistima kojima je Aleksandar Vučić obećao subvencije, a zauzvrat su oni prekinuli proteste. Ranije, pre 2012. godine bilo je mnogo više uspešnih protesta, često onih koje su organizovali zemljoradnici. Sećam se i traktora pred Banovinom, a zanimljivo je da im nikada nije dozvoljen ulazak u Beograd, pa nismo mogli da vidimo prosipanje mleka pred Narodnom skupštinom ili slične performanse koje često rade njihove kolege širom Evrope. Takođe, u više navrata su studenti uspeli da se izbore za ispunjenje svojih zahteva", navodi Stupar.
 
Da brojnost nije ključna smatra i Miran Pogačar i navodi primere borbe relativno malog broja građana protiv MHE na Staroj planini.
 
"Koliko je hrabrih žena iz Kruščice? One su više od 500 dana blokirale most i sačuvale reku od dve minihidroelektrane. Lokalne borbe su nam pokazale da sa jasnim ciljem i zahtevima možete uspeti i bez brojnosti. Ako postoji odsustvo masovnosti pobune, treba se okrenuti drugim sredstvima. Strateški dobro pripremljenim akcijama, subverzijama sistema uvek i svuda, sve dok se ne stvori kritična masa, koja će sinhronizovano vršiti pritisak od dole. To je proces koji traje godinama i ovo je samo jedan od njegovih koraka. Lokalne borbe daju motivaciju drugima da se u svojim sredina oglase, ključne su za oslobađanje od straha, daju vidljive rezultate. Identifikacija sa grupom je lakša, jedinstvo jače. Protesti u centrima ne mogu odmah da pokažu promene, pogotovo ako su trajali nekoliko dana kao ovi poslednji, ali su značajni jer su podstakli druge ljude", kaže Pogačar.
 
 
On donekle povezuje poslednje proteste u Novom Sadu sa eskalacijom nezadovoljstva lekara - naime, insistiranje na raspuštanju vladinog Kriznog štaba zaduženog za borbu protiv virusa korona dovelo je do javne inicijative lekara širom Srbije i zahteva da se konačno prekine sa skrivanjem podataka o zaraženima.
 
"Ne znači da se struka ne bi u jednom momentu i sama digla, ali je pitanje koliko bismo još čekali da nije bilo nekog aktivirajućeg događaja. Lekarima stiže podrška sa svih strana i nadam se da će tako i ostale struke istupiti", smatra Miran Pogačar.
 
Da li je građanska apatija "izlečiva"?
 
Pitanje apatije proteže se ovom temom. Da li će doći do značajne masovnosti na ulicama (barem radi solidarisanja) jedno je od pitanja za naše sagovornike. Brajan Brković smatra da je apatija izlečiva stvar, ali da ostaje pitanje nepoverenja jer poslednjih 30 godina, kaže, živimo u političkom brlogu.
 
"Toliko je suludih poteza bilo kroz našu politiku, toliko gubljenja vremena. A vreme protraćeno znači i protraćena obećanja. Protraćena obećanja znače nepoverenje. Posle osam godina skoro smo došli do vrhunca. Ne zato što ne verujemo, već zato što Srpska napredna stranka otvoreno laže, ponižava i urušava sve sisteme vrednosti normalnog čoveka. Osim toga, svakodnevno kreira paralelnu realnost, u doba najveće pandemije ovde caruje laž. I to su sve stvari koje dotiču apatičnog čoveka. Iz prve mu možda neće biti jasno ko je krivac, iz druge možda će izaći iz okvira podele, iz treće verujem da više nije apatična osoba. Tako da apatiju možemo izlečiti građenjem poverenja i tu je bitno biti odgovoran - kada se pogreši reći da se pogrešilo, kada neko drugi ima bolju ideju podržati je i u svakom trenutku biti proaktivan po pitanju rešavanja problema diktature, pričati sa ljudima od stana do prodavnice, ne samo u toku akcija. Građanska odgovornost nas koji nismo apatični mora biti na raspolaganju širenja svesti o tome u kakvom sistemu se nalazimo i kako on utiče na sve, bez obzira da li ste apatični ili ne", navodi naš sagovornik, jedan od organizatora nekada masovnih protesta u Novom Sadu.
 
 
Da je stranačje "ušlo u pore" našeg društva smatra novinar Dalibor Stupar, naglašavajući da su građani trenutno (i nažalost) razjedinjeni.
 
"Stanje u poljoprivredi je kudikamo gore nego pre 2012. godine, subvencije su simbolične, gorivo je drastično poskupelo, pa ipak nema ni najave da će paori da se pobune. Pretpostavljam da je to zbog toga što njihova udruženja u svojoj šaci drže stranački ljudi i na taj način sprečavaju organizovanje. Da je slično i kod studenata svedoči nam skorašnji događaj kad je Vučić najavio njihovo izbacivanje iz domova, pa su studenti krenuli u protest iste večeri. U roku od petnaestak minuta je stigla vest da se on čuo sa studentima i da izbacivanja neće biti. Pa s kojim se to studentima čuo, kad su bili na ulicama? A sećam se i da su prošle godine studenti od RTV zahtevali da u svojim emisijama kao sagovornike koriste samo zvanične studentske predstavnike, da proteste koji su u tom trenutku trajali ne nazivaju studentskim, uprkos činjenici da su ih organizovali studenti zbog prebijanja svojih kolega, članova 'Krova nad glavom' u kampusu Univerziteta", nabraja naš sagovornik.
 
On zaključuje da je jedinstvo očekivanja i stavova, kao i odsustvo straha, ono što nam je u ovom trenutku potrebno.
 
"Šta da očekujemo od običnih građana kad sindikati, stručnjaci, univerzitetski profesori, čitave profesije ćute, što zbog straha, što zbog pozicija koje se boje da izgube? Dakle, to je jedna mešavina više razloga i dok se to sve ne raščivija, neće biti moguće krenuti napred", zaključuje Stupar.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • gradjaninX

    25.07.2020 17:06
    " Marjaskas
    24.07.2020 • 18:27
    Nije mi jasno kako protesti mogu doneti bolju buducnost? Da li je Svajcarska dosla na ovaj nivo protestima ?Ne bih rekao "

    Vidi, Svajcarska je u drugom svetskom ratu napunila kofere taklo sto je bila neutralna i cuvala i stitila sve od ukradenih slika, do zlatnih jevrejskih zuba. E tako je dosla tu gde jeste. Bas kao i Nemacka i jos neke drzave i nacije, sve na tudjoj patnji i nesreci. Mislite sta hocete ali to je tako.
  • Tesa

    25.07.2020 14:57
    @Hahaha
    A ti si Naprednjacki Megadens doktor pa znas ko je pacijent a ko nije?
    Zaudaras na Matijevic parizer i beli luk cak i ovde na komentarima. Obrisi se popi kafu, pojedi persuna pa onda pisi komentar.
  • @Marina

    25.07.2020 10:27
    "bogata manjina koja mrzi i robi narod i državu .."

    Mislite na nepoštene izvšitelje, advokate i sudije, koje pošteni pravnici i građani nazivaju mafijom ?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti