Poslanik iz BiH traži pomoć da se nacionalno dobro vrati porodici za koju navodi da su stvarni vlasnici, a čitav slučaj povezuje sa Evropskom prestonicom kulture. U timu projekta "Novi Sad - Evropska prestonica kulture" demantuju bilo kakvu povezanost sa ovim umetničkim delom, dok kolekcionar Đuro Popović, u čijoj se kolekciji nalazi slika, poručuje da je ona njegovo vlasništvo i da je to već dokazano.
Magazinović u svom pismu čestita Novom Sadu na izboru za Evropsku prestonicu kulture, ali dodaje da je razlog njegovog obraćanja Maji Gojković, pokrajinskoj sekretarki za kulturu Dragani Milošević, te gradonačelniku Milošu Vučeviću taj da "ukaže na okolnosti koje mogu značajno da utiču na ovaj kulturni projekat, na sliku Novog Sada i Republike Srbije u Evropskoj uniji i svetu, ali i na dobrosusedske odnose dve države".
Razlog je u stvari slika "Magdalena pokojnica", koja se na sajtu nevladine organizacije Centar protiv krijumčarenja umetninama iz Bosne i Hercegovine nalazi na spisku ukradenih ili nestalih umetnina u BiH. Kako se može videti u ovoj bazi, ovo ulje na platnu je nestalo 1993. godine, a prijava je podneta 13 godina kasnije.
"U okviru projekta 'Novi Sad 2021 - Evropska prestonica kulture grad kandidat" na stranici digitalizacija.ns.rs (Vreme je za Novi Sad), urađena je reprodukcija dela 'Magdalena pokojnica' autora Đoke Mazalića, gde je navedeno da je pomenuta slika u vlasništvu kolekcionara iz Novog Sada. Pomenuto delo se predstavlja kao kulturno dobro Republike Srbije i pre svega Grada Novog Sada... Ovim putem želim da vas obavestim da je na osnovu dokumentacije sa kojom raspolažem, a koja mi je ustupljena od strane Centra protiv krijumčaenja umetninama, evidentno da se u ovom slučaju radi o umetničkom delu koje je Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine", navodi Magazinović.
On poručuje kako je pomenuto delo vlasništvo Damirke i Envera Mulabdić, državljana BiH. Kako tvrdi, postoje dokazi koji pokazuju da se ove, kao i još tri slike, nalaze u vlasništvu Mulabdića, zbog čega su podnete prijave državnim organima.
Magazinović dalje u pismu moli da se spreči dalje "promovisanje navedenih umetničkih dela u okvir umanifestacije Evropska prestonica kulture", dodajući da "dobronamerno skreće pažnju na diplomatski skandal koji može da se spreči".
Iz tima koji rukovodi projektom "Novi Sad - Evropska prestonica kulture" stiže poruka da pomenuta izložba i delo "nikada nisu bili deo aplikacione knjige niti ijednog programskog plana projekta, a Fondacija Novi Sad 2021- Evropska prestonica kulture nema, niti je ikada imala ikakve veze sa platformom za digitalizaciju u okviru koje se, po navodima medija, nalazi i prikaz ovog umetničkog dela".
Kako objašnjavu, prethodni organizacioni odbor kandidature za evropsku prestonicu je takođe imao svoj plan digitalizacije, koji nema veze sa "digitalizacija.ns.rs".
"Logotip koji je prisutan na tom sajtu potiče iz perioda kandidature za Evropsku prestonicu kulture iz 2014. godine, dok je u međuvremenu u potpunosti promenjeno rukovodstvo projekta, kao i programska i aplikaciona knjiga, koja je i donela Novom Sadu titulu kulturne prestonice. Svoju reputaciju zasnovali smo na dostojanstvenom radu i aktivnostima kojim želimo da u Srbiji, regionu i svetu prenesemo pozitivnu sliku o kulturnim praksama u gradu, razvijajući nove projekte, pokrećući nove procese i nove prostore za kulturu, uz želju da pružimo oslonac i podršku ustanovama kulture i vaninstitucionalnoj umetničkoj sceni da raste i razvija se", zaključuju u EPK.
Inače, o ovoj slici i izlaganju na stranici "digitalizacija.ns.rs", koja je i tada predstavljena kao deo projekta kojim se Novi Sad promoviše kao evropska kulturna prestonica, pisano je i 2018. godine. Međutim, priča je odjeknula tek nakon pisma bosanskohercegovačkog poslanika.
Povodom svega oglasila se bivša potpredsednica Demokratske stranke i nekadašnje predsednica Skupštine Novog Sada Aleksandra Jerkov, ali ovog puta kao članica Izvršnog odobra Regionalne akademije za razvoj demokratije. Ona je ocenila da nas očekuje sramota neviđenih razmera, uz dodatak da "izlaganje ratnog plena i produkta otimačine i pljačke tokom najkrvavijeg sukoba u Evropi posle Drugog svetskog rata", ne sme da bude nešto što je u Srbiji, Vojvodini i Novom Sadu moguće.
Već poznata priča
Priča o sliki Đoke Mazalića "Magdalena" je već poznata, s obzirom na to da su se mediji iz Bosne i Hercegovine njome bavili prethodnih godina. Enver Mulabdić, koji je po zanimanju arheolog, rekao je 2017. godine za
Radio Slobodna Evropa da je krađu dela bogate kolekcije prijavio 2006. godine, a navodi da se dela nalaze kod kolekcionara iz Novog Sada Đure Popovića.
"Radi se o tri ulja na platnu čiji su autori Đoko Mazalić, Petar Tiješić, Vilko Šeferov i o bronzanoj skulpturi autora Frane Kršinića. Cela kolekcija Mulabdić proglašena je nacionalnim dobrom Bosne i Hercegovine, a pre toga je imala status nacionalnog spomenika. Trideset radova je tu, gde su uključene i te četiri nestale slike", kaže za kolekcionar Enver Mulabdić.
On je opisao da je kolekcija bila u njegovom stanu u Bosanskom Novom, a da su 23. jula 1992. godine proterani, zajedno sa još 16.000 ljudi. Kako tvrdi, kada se vratio iz Nemačke, 1998. godine, pokušao je da povrati svoja umetnička dela, što je i uspeo, osim četiri najvrednija.
Međutim, kolekcionar Đuro Popović za 021.rs negira sve navode i poručuje - slika oko koje se sada digla prašina nije ukradena. Popovićeva strana priče je da je bračni par Mulabdić prodao slike, a da sada "na prevaran način pokušavaju da dođu do slika koje su prodali".
"Zakupio je kuću u Adicama za stvari, nameštaj i slike. Nije imao novac da plati zakup kuće. Prodao je slike da bi izmirio zakupninu. Nudio se ponovo da otkupi slike od mene, ali ja nisam pristao. Slika je bila predmet provere Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala, privremeno oduzeta i uskladištena u depo Muzeja Grada Novog Sada. Nakon završenog procesa, slika mi je vraćena. Što me ne tuže? Neće, jer znaju da će izgubiti na sudu, pa pokušavaju da ih otmu putem raznoraznih diletanata. Davno sam hteo da ga tužim za klevetu, ali su me advokati savetovali da ih ignorišem", poručuje Popović.
Ranijih godina Hrvatska je želela da od Popovića otkupi slike "Žeteoci", "Slo zimi" i "Šumski put", koje su se nekada nalazila u Titovoj plitvičkoj vili, što ovaj kolekcionar nije želeo da učini. I ova tri dela su svojevremeno bila predmet policijske istrage, ali je Popović dokazao da su ona njegovo vlasništvo.
Poznato je da je tokom rata vladao opšti grabež i pljačka, pa tako i kada su u pitanju umetnička dela. Dženan Jusufović iz Centra protiv krijumčarenja umetnina ranije je izjavio da je Bosna i Hercegovina "neverovatno intertna u potrazi za svojim umetničkim blagom".
Slučaj ove slike podseća na sudbinu njenog samog tvorca. Rođen je 1888. godine u Kostajnici, što je danas opština u Republici Srpskoj, a umro je 1972. u Sarajevu. Kao što danas vlada nesporazum je li "Magdalena" nacionalno dobro Srbije ili Bosne i Hercegovine, je li vlasništvo kolecionara iz BiH ili Srbije, tako jedni tvrde da je Mazalica bosanskohercegovački slikar, a drugi da je Mazalić srpski slikar.
Komentari 34
Sombor
Hotel
Advokat
Kupicete stolicu poslanika, pa ce vas stiti poslanicki imunitet. To ste vec jednom uspeli. Bravo!
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar