Lokalne samouprave sa najmanje šuma nalaze se u Vojvodini, a u njima je stepen šumovitosti ispod jedan odsto. To su Kula, Bačka Topola, Mali Iđoš, Stara Pazova, Vrbas, Srbobran, Bečej, Temerin, Senta, Kikinda, Nova Crnja, Žitište, Sečanj i Plandište.
Postojeće šume niskog kvaliteta
Čak i oni delovi pokrajine koji su donekle bogati šumama pate od lošeg kvaliteta šuma, jer prema podacima Nacionalne inventure šuma, u mnogima dominiraju šume izdanačkog porekla, odnosno šume nastale na mestima gde je sprovedena čista seča i onda iz panja niklo drvo koje nema potencijal da bude visokokvalitetno.
Kako se navodi u izveštaju DRI, učešće izdanačkih šuma u šumama kojima gazduje JP "Vojvodinašume" iznosi 26 odsto, dok je u šumama kojima gazduje JP "Nacionalni park Fruška gora" taj procenat izuzetno visok i iznosi čak 79 odsto. Učešće izdanačkih šuma u šumama kojima gazduje Grad Novi Sad je oko 80 odsto.
Problem predstavlja i planiranje, pa je tako na teritoriji Vojvodine samo deset lokalnih samouprava donelo programe gazdovanja šumama za period od 2015. do 2024. godine, a Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu je to objasnio problemima u vezi sa javnim nabavkama izrade programa i naglasio da se "trenutno vodi postupak donošenja programa i saglasnosti" za ostale lokalne samouprave.
Za devet godina se pošumi onoliko koliko je planirano za godinu dana
Na osnovu podataka Uprave za šume, u periodu od 2015. do 2019. godine u državnim šumama JP "Vojvodinašume" pošumljeno je 562 hektara (33 odsto od ukupnog pošumljavanja u Srbiji). S druge strane, JP Nacionalni park Fruška gora, zajedno sa JPNP "Tara", pošumilo je ukupno 42 hektara (tri odsto od ukupne površine).
Prema Programu pošumljavanja neobraslih površina JP "Vojvodinašume" za period od 2014. do 2017. godine, od planiranih 1.196 hektara, pošumljeno je 509 hektara, odnosno 43 odsto od planiranih površina. Skupština Vojvodine je još 2011. donela zaključak da bi godišnje povećanje površina pod šumama trebalo da iznosi jedan odsto u odnosu na ukupnu pošumljenost.
Prema tome, godišnje bi trebalo da se zasadi 1.450 hektara novih šuma. Ipak, ukupna površina novih šuma od 2011. do 2019. iznosi tek 1.397 hektara, što znači da za devet godina nije dostignut ni godišnji prosek. Predstavnici JP "Vojvodinašume" to pravdaju nedovoljno detaljnom analizom, koja bi dala uvid u raspoloživo zemljište i izazove pošumljavanja.
Novi Sad izdao zemljište namenjeno za pošumljavanje, parcele potpuno uništene uzurpacijom
Najveći izazovi kada je u pitanju pošumljavanje su nedovoljno raspoloživo zemljište, usitnjenost poseda i veliki broj vlasnika, propisi, proizvodnja sadnog materijala i nedostatak radne snage. Povećanje pošumljenosti moguće je pre svega na račun poljoprivrednog zemljišta, jer je odgovarajuće zemljište u državnoj svojini najvećim delom pošumljeno.
Takođe, na osnovu dokumentacije i podataka JP "Vojvodinašume" državni revizor je utvrdio da postoje parcele koje su jedinice lokalne samouprave izdale u zakup fizičkom licu. Takvi slučajevi postoje u Kikindi, Pančevu i Banatskoj Topoli.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je 2009. godine dalo JP "Vojvodinašume" zemljište u državnoj svojini koje se proteže kroz Veternik, Futog i Begeč, ukupne površine veće od 70 hektara, kako bi bilo pošumljeno. Međutim, lokalna samouprava (Novi Sad) je to zemljište izdala u zakup fizičkom licu u svrhe poljoprivrede. Iako se javno preduzeće više puta obraćalo Ministarstvu, ovaj problem nije rešen. Naprotiv, zemljište je "potpuno uništeno uzurpacijom, odnosno preorano u cilju poljoprivredne proizvodnje", tako da parcele više nije moguće koristiti za pošumljavanje.
Pojedine parcele su pod hipotekom, neke se nalaze pod postupkom restitucije, a neke se vode kao građevinsko zemljište.
U Vojvodini je poseban problem i pretvaranje šumskog u građevinsko zemljište, a proširenje građevinskog reona na račun šumskog zemljišta posebno je izraženo u blizini većih gradova, kao što su Novi Sad, Sremska Mitrovica i Pančevo.
Iako se, prema podacima koje je objavio državni revizor, u preduzeću "Vojvodinašume" obavi na desetine nadzora, u proseku se manje od 10 odsto inspekcijskih nadzora odnosi na pošumljavanje, pa je retko i izricanje mera kada dođe do neslaganja sa planovima pošumljavanja.
Jedan od najčešćih načina pošumljavanja u Vojvodini je podizanje vetrozaštitnih pojaseva, za šta bi morala da postoji saglasnost vlasnika poljoprivrednog zemljišta, jer je neophodno ustupanje dela poljoprivredne površine.
Na teritoriji pokrajine nije problem samo nedostatak novih šuma, već i bespravna seča starih. U proseku se godišnje na području Vojvodine bespravno poseče 1.500 metara kubnih šuma, a problem je i nedostatak nadzora. "Vojvodinašume" su tako, za tri godine, zbog bespravne seče ostale bez šume vrednosti 23.361.664 dinara.
Fond za šume ili Fond protiv šuma?
Kako je 021 ranije istraživao (opširnije
OVDE), Pokrajinski fond za šume, koji bi načelno trebalo da služi da se poveća pošumljenost, nije iskorišćen u tu svrhu. Prema zvaničnim podacima koje je 021 dobio od Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, na pošumljavanje je, umesto namenjenih 83.081.350 dinara, od 2015. do 2020, utrošeno 35.782.819 dinara. Novac ovog Fonda iskorišćen je za 260 hektara novih šuma. U istom periodu na izgradnju šumskih puteva utrošeno je 257.392.945 dinara.
Najviše novca za pošumljavanje iz Fonda je tražilo preduzeće "Vojvodinašume", pa je tako za petogodišnji period ovom preduzeću isplaćeno 41.293.200 dinara, od čega je utrošen tek 22.844.181 dinar.
Primetno je da Nacionalni park "Fruška gora" nije mnogo novca zahtevao za pošumljavanje, a još manje je trošio. Za nove šume Fruška gora je zatražila 2.832.000, a za pet godina utrošila manje od polovine, odnosno 1.982.400 dinara.
Konkurs za korišćenje sredstava iz Pokrajinskog fonda za šume za tekuću godinu nije objavljen, a 2020. godine iz ovog Fonda za pošumljavanje nije izdvojen ni dinar.
Dekan šumarskog fakulteta u Beogradu Ratko Ristić tada je za 021 rekao da bi, kako bi se dostigla optimalna pošumljenost u Vojvodini, počevši od 2021. pa sve do 2030. godine trebalo pošumljavati 17.183 hektara zemljišta godišnje.
"Uzevši u obzir da je prosečna cena pošumljavanja u ravničarskim predelima po hektaru oko 1.500 evra, dobija se ukupna suma od 257,8 miliona evra, odnosno 25,78 miliona evra godišnje. Ovo je dostižan cilj uz pun angažman svih kapaciteta u pokrajini, uz podršku republičkih organa", naveo je Ristić.
Posebno je značajna i melioracija šuma na koju je od 2015. do 2020. godine utrošeno tek nešto više od tri miliona dinara, a obuhvatila je tridesetak hektara.
.jpg "Uhapšen sin koji je ubio majku na Telepu")
.jpg "Vulin javno opsovao Piculu nakon izjave o nesreći u Novom Sadu:")
Komentari 17
christien
Ne zna se odakle je drvo bespravne seče https://twitter.com/__Byk__/status/1347254808886059009
Milan
Kiki
Neka objasni strucnjak kako je dosao do te cene !
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar