Zašto nacionalizacija NIS-a "nije realna opcija"?

Srbija nema razloga da nacionalizuje Naftnu industriju Srbije (NIS), osim ako EU ne bude pretila sankcijama Srbiji zbog poslovanja ruske kompanije, smatra ekonomski analitičar Bogdan Petrović.
Zašto nacionalizacija NIS-a "nije realna opcija"?
Foto: 021.rs
Prema njegovim rečima, sve dok se ne uvidi da li postoji neka pretnja, o tome ne treba ni razmišljati.
"Ako EU uvede totalnu blokadu trgovine naftom sa Rusima, nas će i to da 'zakači'. Zašto bi tek onda nacionalizovali NIS, opet je problem odakle nabaviti tu naftu. Ni to ne znači da NIS mora da bude nacionalizovan", kaže Petrović za Novu ekonomiju.
On dodaje da bi nacionalizacija NIS-a značila dva velika problema. Podseća da je država ranije, dok je bila većinski vlasnik, pokazala kako ne zna da upravlja NIS-om, kao i da bi ponovo, ako bi sama upravljala tim preduzećem, rizikovala da napravi nove gubitke.
 
"NIS je sada deo velike naftne kompanije i imaju veliko pokriće, a naša država nema ništa. Dok se ne vidi debeli razlog za nacionalizaciji, to ne sme ni da se pomisli", dodaje sagovornik Nove ekonomije.
 
Ipak, u Nemačkoj se pre nekoliko nedelja desila situacija u kojoj je nacionalizovano rusko preduzeće Gasprom Germania. Petrović kaže da je glavna razlika u odnosu na NIS to što Rusija u Nemačkoj nije imala naftnu industriju, kao što je to slučaj u Srbiji.
 
"U Nemačkoj je jak naftni i gasni privatni sektor, Gasprom tu nije jedini ozbiljni igrač. U Srbiji, NIS je jedini ozbiljni igrač, ovo ostalo su trgovci, oni nemaju preradu nafte", podseća on.
 
Kako ocenjuje, ako se NIS-u uvedu neke sankcije, naša država treba da razmišlja kakve će biti te sankcije, odnosno da vidi da li će biti novog talasa sankcija. Za sada, kako podseća, otpala je mogućnost da se Srbiji uskrati dovod nafte iz Jadranskog naftovoda JANAF.
 
U vezi sa nekom drugom opcijom za NIS, portal Demostat je pre izvesnog vremena preneo vest kako je Azerbejdžan spreman da preuzme tu kompaniju.
 
"Možda će Rusi, ako ocene da to ne ide na dobro, odlučiti da kompaniju prodaju nekome ko je možda paravan i od koga će kasnije možda da reotkupe tu kompaniju", dodaje sagovornik Nove ekonomije.
 
To, kako objašnjava, znači da Rusi možda imaju nekog "igrača" koji će im omogućiti da se oni privremeno izbrišu iz toga, posle čega bi se oni, eventualno, ponovo vratili.
 
"Naša država to može da plati samo po cenu povećanja javnog duga. To znači da ako daš jednu, dve milijarde, a već imaš ogroman problem održanja kursa dinara i vidiš da nisi u situaciji", dodaje Petrović.
 
On podseća da Srbija Rusiji šest miliona kubika gasa plaća po povlašćenoj, a ostatak po tržišnoj ceni, kao i da bi to mogao da bude dodatni problem u slučaju da se NIS nacionalizuje, jer bi Rusi mogli da odrede veću cenu gasa.
 
"Rusi nas časte oko tri miliona dolara dnevno, a mesečno sa 100 miliona. Znači, za čest meseci nas časte 600 miliona", podseća Petrović.
 
Naglašava da je ta tema veoma složena, kao i da bi nacionalizacija NIS-a bila izvodljiva samo ako Rusi to zatraže od Srbije.
 
Srbija nije uvela sankcije Rusiji, ali je u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) nedavno glasala za suspenziju Rusije iz Saveta za ljudska prava. Nakon toga, objavljeno je da će NIS od 15. maja ipak moći da dobija naftu iz naftovoda JANAF. EU i dalje kupuje naftu i gas od Rusije, ali se sve češće čuju najave kako će naći zamenu za energente koje uvozi iz najveće zemlje na svetu.
 
Ruski državni gigant Gaspromnjeft poseduje 51 odsto akcija NIS-a, a manjinski paket je u rukama Vlade Srbije. Kako je naveo Demostat, prelazak NIS-a u vlasništvo Azerbejdžanske državne naftne kompanije SOKAR zadovoljilo bi i planove Moskve, ali i Vašingtona. 
 
"Ako bi Gaspromnjeft prodao NIS azerbejdžanskoj kompaniji to bi na drugoj strani mogao da kompenzuje kroz poslovne aranžmane koje ostvaruje sa SOKAR-om", objasnio je tada sagovornik Demostata.
 
Sa druge strane, to bi odgovaralo SAD jer je Azerbejdžan, kako se navodi, njen saveznik.
 
SOKAR poseduje dve naftne rafinerije i gasno postrojenje u matičnoj zemlji, lanac benzinskih pumpi u Azerbejdžanu, Gruziji, Ukrajini, Rumuniji i Švajcarskoj i zapošljava oko 61.000 radnika. SOKAR je najveći deoničar sa udelom od 58 odsto u Transanadolijskom gasovodu (TANAP) i ima 20 odsto vlasništva u Transjadranskom naftovodu.
 
Ako bi moralo da dođe do menjanja svojinskih odnosa u NIS-u najbolja varijanta po Vladu Srbije je da neka druga strana kompanija većinski paket preuzme od Gaspromnjefta, preneo je Demostat. Njegov izvor rekao je kako je Azerbejdžan već u kontaktu sa Vladom Srbije u vezi sa aktuelnim pitanjima koja se odnose na NIS.
  • Voja

    25.04.2022 12:39
    Igraci
    Samo neka oni nađu igrača kojim bi mogli da se vrate, ali možda posle ne bude vlasti koja bi ih vratila:-)
  • Srećko

    21.04.2022 21:35
    Ima vrednih i pametnih
    Državi treba da kupi 7 posto akcija jer Gaspromnjeft ima 56,1 procenat.
    Država + mali akcionari ( najveći medju njima Miodrag Kostić, Kole AutoČačak, i mnogi drugi) mogu da naprave profitabilnu firmu.
    Tako bi se zaobišle sankcije, ispravila nepravda od privatizacije, rusi ostali u igri i da razvijamo Srpske kadrove.
    Znaju Nisovci o čemu pričam.
  • Gp

    21.04.2022 14:10
    Nis
    To što država ne zna da upravlja ne znači da ne treba nacionalizovati.Nego najuriti NEZNALICE .

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Novi Sad - Vesti