Status zaštićenih područja "važi samo na papiru"

Reč je, uglavnom, o manjim parkovima i pojedinačnim stablima.

Ipak, ovi spomenici prirode su važni za stanovnike lokalnih zajednica, jer predstavljaju retke oaze prirode u urbanizovanim područjima.

Sagovornici na ovu temu su Marko Tucakov, stručnjak za zaštitu prirode Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode i Dejan Maksimović iz Ekološkog centra "Stanište".

Tucakov objašnjava da se na administrativnim područjima gradova nalaze neka od najznačajnijih zaštićenih područja, dok su u užim urbanim područjima najčešća zaštićena kategorija spomenici prirode. Kako kaže, reč je o manjim celinama sa izrazitim karakteristikama pejzaža koji ih izdvajaju iz ostatka prostora.
 
Na pitanje šta štiti zaštićena područja, Tucakov odgovara da ona nisu zaštićena ako taj status važi samo na papiru.
 
"Moraju postojati konkretne mere zaštite i njihova primena, odnosno mere zabrane sa zaprećenim sankcijama. Naravno, pre nego što se takve mogućnosti ostvare, štiti ih pravovremeni i međusektorski usaglašen proces prostornog planiranja, koji primenjuje čitav niz mera zaštite njihovih elemenata, prirodnih vrednosti i staništa vrsta. Ukoliko se to ispuni, onda možemo da govorimo o dobrom upravljanju. Najčešće u svemu ovom postoje određene rupe", navodi Tucakov.

Prema istraživanju Ekološkog centra "Stanište" veliki broj upravljača zaštićenih područja proglašenih na lokalnom nivou nema ni osnovne dokumente koji su zakonom o zaštiti prirode propisani, odnosno nemaju programe mera zaštite ni izveštaje o sprovedenim merama. Dejan Maksimović, iz centra koji je sproveo ovo istraživanje, kaže da se u Srbiji zaštita otežano sprovodi, čak i na mestima na kojima postoji.
 
"Upravljači masovno nemaju podršku onih organa vlasti koji su zaštitu proglasili, a što je po zakonu obavezno da se uradi. Onaj organ vlasti koji je proglasio zaštitu dužan je da zaštitu i finansira, međutim to u najvećem broju slučajeva u Srbiji, naročito na lokalnom nivou, izostaje. Upravljači imaju jako slabu finansijsku podršku svojih osnivača i to je jedan od velikih problema sa kojima se suočavaju", objašnjava Maksimović.
 
Rezultat nesavesnog upravljanja može biti i gubitak svojstava zbog kojih je područje i proglašeno za zaštićeno, dodaje Maksimović.
 
"To se i dešava. Imamo takav primer i u Vršcu. Postoji jedno zaštićeno područje prirode kod sela Kuštilj, za koje je još 2005. godine Zavod za zaštitu prirode predložio skidanje zaštite, zato što je to područje spomen šumice još 2005. izgubilo one vrednosti zbog kojih je zaštita i proglašena. Ali onda dolazimo do jednog novog paradoksa kada organ vlasti, odnosno Grad Vršac, ne želi već 17 godina da skine zaštitu jer neće da prizna da je to područje izgubljeno", priča Maksimović.
 
Kao još jedan primer u Vojvodini koji čeka proglašenje zaštite navodi park u Novom Kneževcu, koji je "na ledu" od 2008. godine.
 
"Glavni razlog zašto se to dešava je što organi vlasti nemaju dovoljno informacija i svesti. Oni zaštitu prirode uglavnom doživljavaju kao kočnicu razvoja, a ne kao novu mogućnost za razvoj. Jednostavno ne žele da se upuštaju u zaštitu, misleći da će to da smeta nekim njihovim planovima", priča Maksimović i pojašnjava da je problem i u neophodnosti finansiranja zaštićenih područja u koju organi vlasti ne žele da se upuštaju.
 
"Najbolje stanje u zaštiti prirode nikada neće moći da bude postignuto, pre svega zbog upliva elemenata, procedura, postupaka i događaja na koje ni samo zakonodavstvo, ni upravljač, ne mogu da utiču. To su, u mnogo slučajeva prirodni ili globalni procesi koje je nemoguće na jednom malom području iskontrolisati", navodi Tucakov.
 
Ipak, kako kaže, ono što se može učiniti je težnja za ostvarivanjem te vizije.
 
"Za realizaciju te mogućnosti potrebno je imati jednog predanog upravljača, sa dobrim personalom, sa stručnim osobljem koje, sagledavajući vrednost tog prostora, pristupa zaštiti, a isto tako i pravovremeno, u mnogim područjima i izdašno, finansiranje, budući da je zaštita prirode u današnjem svetu prilično skupa", naglašava naš sagovornik.
 
Što se konstantne zaštite ovakvih područja tiče, Tucakov polaže mnogo u uslove zaštite prirode, koji podrazumevaju čitav niz mera i zabrana, koje se odnose na gradnju na i oko određenog područja, kao i bilo kakve promene koje bi bile napravljene na zaštićenom području prirode.

Serijal "Od nas zavisi" finansijski podržava Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama. Stavovi izneti u projektu nužno ne održavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.