Analni seks: Da ili ne?

Analni seks je bio uobičajen u onim kulturama u kojima je bilo bitno da se očuva "čednost" devojke. Tako da nije reč o nekoj "novoj modi", već o seksualnoj "igri" koja se praktikovala još u antičkom svetu. U nekim drugim kulturama, analni seks je tabu, a najbolji primer za to je film Bernarda Bertolučija iz 1973. godine "Poslednji Tango u Parizu", koji je zbog scene analnog seksa bio zabranjen.

Šta o tome kažu stručnjaci za seks i partnerske odnose?

Kažu da je, sa jedne strane, praktikovanje netradicionalnih vidova seksa proizvod želje da se promene navike, rutina, da se osveži seksualni život. Ali, s druge strane, na taj način se rizikuje zdravlje.

Analni seks spada u grupu najrizičnijih seksualnih odnosa, a predstavlja penetraciju muškog polnog organa u analni kanal partnera, muškog ili ženskog. Glavna "smetnja" analnom seksu je nedostatak prirodne lubrikacije u analnom otvoru, kakvu ima vagina, zbog čega može doći do oštećenja kože i krvarenja. Može doći i do povrede penisa, pucanja sluzokože u analnom prstenu, i do prenošenja polnih bolesti. Zato se preporučuje upotreba kondoma i lubrikanata koji će povećati vlažnost i elastičnost analnog otvora.

Anus jeste erogena zona s obzirom na to da je povezan sa glavnim mišićem karličnog dna i da se u njemu nalazi veliki broj nervnih završetaka. Dakle, žensko uživanje u analnom seksu ne mora da ima veze isključivo sa psihom. Žene zaista mogu da uživaju u dodorivanju anusa, skoro isto koliko i u nadraživanju klitorisa.

Za neke osobe je analni seks afrodizijak nakon kojeg lakše i brže dolaze do orgazma. Ima i onih koji na analni seks pristaju da bi udovoljili partneru. To ima smisla samo ako se zbog toga ne trpi bol, duševni ili fizički.