Fenomen se zove mizokinezija, što znači "mržnja prema pokretima".
Naučnici su ga do poslednjih nekoliko godina malo proučavali, ali je primećen u kontekstu srodnog stanja, mizofonije: poremećaja koji izaziva iritaciju kada se čuju određeni repetitivni zvukovi, piše Science Alert, a prenosi
Euronews Srbija.
Mizokinezija je donekle slična, ali su okidači obično više vizuelni, a ne zvučni, kažu istraživači.
"Mizokinezija se definiše kao snažan negativan afektivni ili emocionalni odgovor na prizor nečijih malih i ponavljajućih pokreta, kao kada vidimo nekoga kako odsutno vrpolji ruku ili nogu", objasnio je tim istraživača predvođen glavnom autorkom i psihološkinjom Sumit Džasval, koja je tada bila na Univerzitetu Britanske Kolumbije (UBC) u Kanadi, u studiji objavljenoj u 2021.
Naučnici dodaju da je ipak iznenađujuće što nedostaju prethodna istraživanja na ovu temu.
Da bi poboljšali razumevanje ovog fenomena, Džaval i kolege istraživači sproveli su, kako su rekli, "prvo dubinsko naučno istraživanje" mizokinezije, a rezultati pokazuju da je povećana osetljivost na vrpoljenje nešto sa čime se veliki broj ljudi suočava.
U nizu eksperimenata koji su uključivali više od 4.100 učesnika istraživači su merili prevalenciju mizokinezije u grupi studenata i ljudi iz opšte populacije, procenjujući uticaje koje je imala na njih i istražujući zašto bi se te senzacije mogle manifestovati.
"Otkrili smo da je otprilike jedna trećina samoprocenjivala određeni stepen osetljivosti na mizokineziju na ponavljajuća, nervozna ponašanja drugih sa kojima se susreću u svakodnevnom životu. Ovi rezultati podržavaju zaključak da osetljivost na mizokineziju nije fenomen ograničen na kliničke populacije, već je osnovni i do sada nedovoljno prepoznat društveni problem koji dele mnogi u široj, opštoj populaciji", objasnili su istraživači.
Prema analizi, mizokinezija ponekad ide zajedno sa osetljivošću na zvuk mizofonijom, ali ne uvek.
Čini se da se ovaj fenomen značajno razlikuje među pojedincima, pri čemu neki ljudi prijavljuju samo nisku osetljivost na "stimulanse vrpoljenja", dok su drugi veoma pogođeni njima.
"To ima emocinalno negativan efekat na njih i doživljavaju reakcije kao što su bes, anksioznost ili frustracija, kao i smanjeno uživanje u društvenim aktivnostima, radnom okruženju i okruženju za učenje. Neki se čak bave manje društvenim aktivnostima zbog svog stanja", objasnio je psiholog Tod Hendi sa UBC-a.
Hendi je počeo da istražuje mizokineziju nakon što mu je partnerka rekla da se vrpolji i priznala da je osećala stres kada se on vrpoljio (ili bilo ko drugi u tom slučaju).
"Kao vizuelni kognitivni neuronaučnik, to me je zaista zainteresovalo da saznam šta se dešava u mozgu", rekao je Hendi.
Zašto nam je vrpoljenje tako iritantno?
Istraživači su sproveli testove da vide da li mizokinezija ljudi možda potiče od povećane osetljivosti vizuelne pažnje, što dovodi do nemogućnosti da se blokiraju događaji koji se dešavaju na vizuelnoj periferiji i ometaju.
Rezultati zasnovani na ranim eksperimentima bili su neubedljivi po tom pitanju, pri čemu istraživači nisu pronašli čvrste dokaze da refleksivni mehanizmi vizuelne pažnje značajno doprinose osetljivosti na mizokineziju.
Iako je istraživanje odakle mizokinezija može da proizilazi na kognitivnom nivou, naučnici imaju neke hipotetičke indikacije za buduća istraživanja.
"Jedna mogućnost koju želimo da istražimo je da su njihovi 'neuroni ogledala' umešani. Ovi neuroni se aktiviraju kada se mi krećemo, ali se takođe aktiviraju kada vidimo da se drugi kreću, na primer, kada vidite da je neko povređen, možda se i vi trgnete, jer se njihov bol odražava u vašem mozgu", rekla je Džasval.
Pored toga, moguće je da se ljudi skloni mizokineziji nesvesno saosećaju sa psihologijom nemirnih ljudi, ali na loš način.
"Razlog zbog kog se ljudi vrpolje je taj što su anksiozni ili nervozni, pa kada pojedinci koji pate od mizokinezije vide da se neko vrpolji, mogu to da odraze osećajući anksioznost ili nervozu", kaže Džasval.
O tome da li se to zaista dešava sa mizokinezijom tek će dalje istraživanje fenomena moći da kaže sa sigurnošću. Studija koju je Džasval sprovela 2024. na 21 volonteru otkrila je da je stanje možda povezano sa izazovima u odvajanju od stimulansa, a ne sa početnim ometanjem pažnje.
Jedno je ipak sigurno. Na osnovu rezultata studije jasno je da je ovaj neobičan fenomen mnogo uobičajeniji nego što smo shvatili.
"Za one koji pate od mizokinezije, vi niste sami. Vaše poteškoće su uobičajene i stvarne", rekao je Hendi.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju -
LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar