"Ma, ne znate vi deco"

Ono što studentni rade prethodnih par meseci kod većine nas izaziva divljenje.
"Ma, ne znate vi deco"
Foto: 021.rs
Svi gledamo slike pešačenja, vožnji, jasnih poruka i nikad jače istrajnosti. Gledamo kako se bore, kako se snalaze, kako su jaki i disciplinovani. Koliko su organizovani, spretni, rečiti, duhoviti, koliko imaju stav i jasan cilj ka kome streme. I zaista, gle, ne odustaju. 
 
Gledamo kako su tako lepo priglili zastavu, himnu i ljubav prema Srbiji preneli na drugi nivo jasno pokazujući da zastavom mogu da mašu i oni kojima ne stoji iza fotelje po službenoj dužnosti.
Stvorili su celu jednu revoluciju očas posla – uzeli je u ruke, podigli na noge, zategli joj kragnu, očešljali kosu, raspodelili obaveze, napravili planove i ne kukaju. Ne zanovetaju, ne trtljaju, ne pridikuju, ne ističu idole, ne prave lidere, odbacuju političke krpelje i svoje ciljeve i zahteve postavljaju vrlo jasno i nedvosmisleno – dok ne učinimo makar ovaj korak za pravedniji život, nećemo odustati.
 
Usudiću se da konstatujem da ovaj opis nije čisto subjektivan i odvažiću se da ga, s najčvršćim uverenjem klasifikujem kao nešto što je objektivno tako, hteli mi to ili ne.
 
Ipak! Dešava se to da za istim stolom, skoro u svakom domu – onom užem ili širem, a sudeći po rečima mnogih sa kojima sam imala prilike da duvam u pištaljku proteklih nedelja, sedi taj neko. To mu dođe uvek neka mama, neki tata, neka baka ili deka. Neki stric, neka ujna, neko blizu iz čijih usta i glave izazi nešto što, u kontekstu svega što živimo proteklih par meseci, zvuči neverovatno. 
To su neke "sve bih ja to rasterao" ili "oni meni ugrožavaju pravo na kretanje", "to su sve strani plaćenici", ali i "ON bi to mogao da reši očas posla ali neće, pušta ih". Ti studenti su, po mišljenju mnogih starijih oko nas džabalebaroši svoje vrste koji ne poštuju nikog i ništa. Koji ne znaju reda i ne cene ono što im je dato. Koji su bezobrazni, bahati i protiv njih (naših starih i promućurnih) ali pre svega protiv države na koju tapiju ima uvek i samo ili onaj glavni lider sa tv ekrana ili oni - naši stari. 
 
I stvarno se pitam odakle to? Odakle, u svesti onih koji su nas uzeli u ruke, podigli, zategli kragne i očešljali kose svojevremeno i napravili nas u ove (doduše psihički nestabilne i do zla boga nesigurne milenijalce, ali nije to poenta) ljude koji punim srcem žive za nadu da će se neke loše stvari zaista i promeniti, te da toj promeni moramo da doprinesemo i sami. U ove ljude koji ako ne sami na ulicama onda makar punog srca bodre ovu dečurliju koja kida sve ovo?
 
Da li je gnev prema malim džabalebarošima koji ne žele da uče već samo da se zezaju proizvod toga što su protesti nekada davno bili ređi, manji, ili ono najgore – manje prihvaćeni, lošije organizovani? Da li je skepsa zbog ranijih loših iskustava po pitanju efikasnosti ovakvih vidova pobune glavni razlog onih pogrdnih reči koje neretko upute naši stari posmatrajući kolonu sa transparetima?
 
Da li je sve to možda strah od nestabilnosti i društvenih nemira i celoživotni vapaj za tišinom, mirom i onim "la la la" dok se drže kažiprsti u ušima? Da li prvi zvižduk pištaljke i prva parola bespogovorno ukazuju na sveopšti haos?
 
Da li je moguće da režimski mediji ovoliko snažno utiču i tako jasno prenose poruku o malenim potplaćenim "ustašama" i tako jasno komuniciraju da je rušenje režima zapravo rušenje države i da je država on i nikako tvorevina van njega? Da će svet stati ako se neko suprotstavi autoritetu, i da nema te nadstrešnice čiji pad može biti strašniji od pada ove vlasti?
 
Ili ovde samo prisustvujemo ogromnom generacijskom jazu, suštinskom neprepoznavanju motiva, metoda i potrebe za društvenim promenama? Možda se ta tako sveprisutna filozofija večnog ćutanja da svet ne bi rekao loše, i puštanja i nezameranja jer promena donosi nužno loše zapravo osnova i opravdanje za jednom usađen i nikad odbačen pesimizam? 
Možda smo zato, mi, generacije između, upravo zato toliko nesnađene u političkom, društvenom i kosmičkom spektru, ali dovoljno snalažljive da zgrabimo mrvu optimizma i isto toliko shvatanja da samo bolji od nas mogu promeniti svet. 
 
Možda ne možemo izmeniti tu skorelu i tvrdu struju večnih "ne znate vi deco" upirača kažiprstom ali možemo zalivati nadu i ljubav prema onima koji su se "juče ispili", a danas nas i sami vraćaju na noge i nameštaju nam kragne koje su se negde u međuvremenu, dok smo tražili izlaz, opustile i razdrljale.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • novi sad

    28.02.2025 15:23
    Prosto neshvatljivo koliko svi kao priznaju da nemaju pojma ni sa čim, samo studenti znaju ali ne znam šta. Ovo ulizivanje i saginjanje je već ne smešno nego ludo. Mame, tate gde vam je razum, jeste pogrešili što ste podržali da vam deca ovo rade i pitam se kakav će autoritet imati svi nad svojom decom koja svakog dana sve veću i veću agresivnost pokazuju i to ona iz osnovnih i srednjih škola. Gledajući snimak iz V beogradske gimnazije i lica one dece dok napadaju direktorku škole pitam se kako će se sutra ponašati na ulici jer ih je i pre ovih događaja gomila pokazivala elementarno nepoštovanje prema odraslima i društvenoj imovini.
  • NN

    28.02.2025 15:16
    @Komandos
    Narod je ogorčen, ali na Vučića i njegov kriminalni klan. Veliki deo glasača sns-a koji su ucenjeni i potplaćeni više ne mogu da ga smisle i slušaju njegove podvale. Niko ga ne voli! Narod na svakom koraku plače od sreće i ponosa, iznosi svoje poslednje zalogaje da podeli sa studentima i da ih zagrli. Koliko je to lepša i plemenitija slika od vaših autobusa, koji dovoze potištene, ucenjene i plaćene ljude, a cela ta predstava je plaćena iz džepova svih građana. Da ne pričamo o kriminalcima koji bejzbol palicama čuvaju stranačke prostorije sns-a! Za četiri meseca protesta studenti nisu NIKOG napali, a gaženi su, prebijani i prećeno im je. Toliko o nasilju i nasilnicima. Vaše vreme nekažnjenog gaženja i ponižavanja građana Srbije se približava kraju. Studenti oslobađaju Srbiju!
  • Slobodan

    28.02.2025 14:46
    Studenti heroji i oslobodioci!
    Promašeni, ugašeni, prazni životi, ne mogu da podnesu svoj poraz i moraju i druge da osujete i umanje da ne bi izgubili svoj smisao postojanja. Prošlo je vaše vreme, zlotvori! Stiže proleće! Mladost, lepota, pamet, poštenje oslobađa Srbiju!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Sudije, i vi ste vlast

Kao odgovor na poziv Advokatske komore Srbije upućen u nedelju 02.02.2024. godine da se podrže zahtevi studenata, Društvo sudija Srbije je istog dana na svom sajtu objavilo saopštenje.

Auto-put Teofila Pančića

"Za aktivno delovanje u kulturi, osim znanja, potrebna je i hrabrost da se iskaže stav u sferi društvenog života", piše o Teofilu Pančiću novosadski pisac Siniša Tucić.

Država protiv društva

Kriza u Srbiji traje već puna tri meseca. Ona ne dolazi iz sukoba između političkih stranaka, koalicija, ili struja. Ona dolazi iz sukoba između države i društva.

Ima li razrešenja političkoj krizi u Srbiji?

Život se u Srbiji žestoko uzburkao, blokada sva tri mosta preko Dunava u Novom Sadu pokazalo je da je neraspoloženje ne malog sloja građana spram aktuelne vlasti dostiglo ogromne razmere.

Pritisak, pritisak, pritisak...

Pritisak se u opštem smislu definiše kao sila koja deluje na određenu površinu. Meri se u Paskalima, a razlikujemo atmosferski, hidrostatički, dinamički i mehanički.

Generalni štrajk

Iako je pravo na štrajk jasno definisano međunarodno pravo, i sastavni deo ljudskog prava na rad, u Srbiji se ono kontinuirano gazi decenijama unazad.

Zdravlja, ljubavi i blokada

Zdravlja, ljubavi i blokada – najiskrenija je čestitka s kojom sam, svečano, uz čašu vina ušla u novu godinu.

Pismo mladom novosadskom pesniku

Portal 021.rs objavljuje odlomak iz romana "Pet debelih pesnika" Predraga Đurića koji je nedavno osvojio nagradu "Stevan Pešić" i koji se našao u širem izboru za NIN-ovu nagradu.