Pričali smo o političkoj i društvenoj situaciji u Srbiji. Sasvim spontano, nas tri smo, objašnjavajući šta se sve dešava trenutno ovde, manifestovale jedan čist, organski naboj nade i neizdrža da dostojanstvo nas, ali i naše zemlje, ugleda svetlost dana.
Iako sve tri uveliko odrasle, ponašale smo se kao balavurdija, pričajući o studentima, njihovim akcijama i sjajnoj energiji koju stvaraju. Kolega nam se samo smeškao, čekao da završimo i rekao, dosta pesimistično, nešto u stilu: "Ne nadajte se mnogo, svako đubre zameni neko novo đubre."
Pogledale smo se, i, iako znajući da je njegov pesimizam suštinski opravdan i da se "priroda" nažalost obnavlja u ciklusima, nismo dozvolile da se nada u našim pogledima ugasi. Dok je on dugo obrazlagao svoj stav, situaciju u njegovoj zemlji i zbog čega misli da je sve bespovratno otišlo dođavola, gledala sam koleginice povremeno i pitala se šta je sad u njihovim glavama, jer u mojoj je bilo sledeće:
Godina je 2017, nedelja, 2. april. Čekam uživo uključenja iz izbornih štabova i rezultate predsedničkih izbora. Prethodnih nedelja nisam apsolutno ništa radila osim što sam ležala, gledala TV i čitala internet - bližio se termin porođaja i ta lubenica od četiri kilograma pritiskala me da radim samo to – bavim se spoljnim svetom intenzivno, detaljno, posvećeno i u najkraću izjavu i citat - tačno i precizno.
Nada nikad nije bila veća nego tada. Srce mi nikada nije jače lupalo na pomisao da bih možda, eto, ovo dete moglo da se rodi u zemlji kojom ne vladaju kriminalci. U zemlji koja jeste dovoljno mudra da se nakon užasnih ljudi i njihovih dela sa istima i raskusura, da loše odnose i otrovne navike napusti i krene nekim potpuno novim, zdravijim putem. Da ova zemlja, od početka detetovog života, bude ona koja samo još u zaostacima ima one pokvarene i strahom opravdane navike i da je vreme podlih, nepismenih i svemrzećih ljudi iza, a ne ispred nas.
Nada da će ovo dete da se rodi u zemlji hrabrih ljudi koji imaju integritet, koji svoju čast i uverenja ne prodaju za par novčanica, bila je ogromna kao i ono samo: Imalo je četiri kilograma i 200 grama, udaralo je snažno po rebrima i jedva čekalo da se i samo manifestuje tu, pored, kao deo vidljive stvarnosti. Nada je rasla jako dugo, još od 2000, i uspela tek te 2017. da poraste dovoljno da kažem da u bolje sutra, iako se činilo da neću, ipak verujem.
To veče nakon vesti o prvim rezultatima izbora nada je u svoj svojoj veličanstvenosti nestala, raspršila se i otišla u neki ćumez ponovo. Udari ovog srca koje je balavurdijski lupalo u iščekivanju rezultata postajali su sve slabiji, a bogami bilo je i suza i to onih krokodilskih.
Bilo mi je žao sebe pre svega. - što sam se nadala, što sam verovala i što sam ponovo naduvala balon do kraja i izduvala ga. Ispala sam glupa, samoj sebi, u svojoj glavi i rekla sam da više neću biti. Obećala sam svojoj glavi poslednji put i zaklela se da više nikada neću biti kreten kao tada. Obrisala suze, uzela torbu i otišla da se porodim. Sećam se da sam tvitnula "Odoh da rađam pod Turcima", zaključala nadu i bacila ključ.
Osam godina kasnije, dok je kolega i dalje pričao kako su svi isti i svi samo čekaju svoj momenat da se domognu fotelja i nakradu para za sebe, slušajući ga, primetila sam tu istu nadu kako mi kvarno sedi na ramenima, šapuće u uši, grli i mazi po licu, kosi, kao neka avet koja se pojavi nečujno i zamađija te celog.
I trgnem se povremeno i kažem sebi "Idiote, ne srljaj u tu vezu ponovo, zajebaće te". Klimnem glavom sama sebi i prepustim joj se kao večnom prokletstvu i evolutivnom refleksu koji je jači od svega.
I onda pomislim na te gomile balona koje pumpaju na stotine hiljada nekih drugih srca koje lupaju snažno - prvi put, ili pak treći ili osmi. I pomislim: ko ga jebe, priroda se izgleda obnavlja i na ovoj strani.
Pa ako opet pukne, preživećemo i izaći već nekako iz toga svega. 500 godina 500 godina. Svakako će umreti poslednja.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju -
LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
Komentari 3
gramrazuma
Nale
Ilija Đuranović
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar