Nada nad Srbijom

Imala sam nedavno sastanak na kom je pored nas tri iz Srbije bio i kolega iz inostranstva.
Nada nad Srbijom
Foto: 021.rs
Pričali smo o političkoj i društvenoj situaciji u Srbiji. Sasvim spontano, nas tri smo, objašnjavajući šta se sve dešava trenutno ovde, manifestovale jedan čist, organski naboj nade i neizdrža da dostojanstvo nas, ali i naše zemlje, ugleda svetlost dana. 
 
Iako sve tri uveliko odrasle, ponašale smo se kao balavurdija, pričajući o studentima, njihovim akcijama i sjajnoj energiji koju stvaraju. Kolega nam se samo smeškao, čekao da završimo i rekao, dosta pesimistično, nešto u stilu: "Ne nadajte se mnogo, svako đubre zameni neko novo đubre."
Pogledale smo se, i, iako znajući da je njegov pesimizam suštinski opravdan i da se "priroda" nažalost obnavlja u ciklusima, nismo dozvolile da se nada u našim pogledima ugasi. Dok je on dugo obrazlagao svoj stav, situaciju u njegovoj zemlji i zbog čega misli da je sve bespovratno otišlo dođavola, gledala sam koleginice povremeno i pitala se šta je sad u njihovim glavama, jer u mojoj je bilo sledeće:
 
Godina je 2017, nedelja, 2. april. Čekam uživo uključenja iz izbornih štabova i rezultate predsedničkih izbora. Prethodnih nedelja nisam apsolutno ništa radila osim što sam ležala, gledala TV i čitala internet - bližio se termin porođaja i ta lubenica od četiri kilograma pritiskala me da radim samo to – bavim se spoljnim svetom intenzivno, detaljno, posvećeno i u najkraću izjavu i citat - tačno i precizno. 
 
Nada nikad nije bila veća nego tada. Srce mi nikada nije jače lupalo na pomisao da bih možda, eto, ovo dete moglo da se rodi u zemlji kojom ne vladaju kriminalci. U zemlji koja jeste dovoljno mudra da se nakon užasnih ljudi i njihovih dela sa istima i raskusura, da loše odnose i otrovne navike napusti i krene nekim potpuno novim, zdravijim putem. Da ova zemlja, od početka detetovog života, bude ona koja samo još u zaostacima ima one pokvarene i strahom opravdane navike i da je vreme podlih, nepismenih i svemrzećih ljudi iza, a ne ispred nas. 
Nada da će ovo dete da se rodi u zemlji hrabrih ljudi koji imaju integritet, koji svoju čast i uverenja ne prodaju za par novčanica, bila je ogromna kao i ono samo: Imalo je četiri kilograma i 200 grama, udaralo je snažno po rebrima i jedva čekalo da se i samo manifestuje tu, pored, kao deo vidljive stvarnosti. Nada je rasla jako dugo, još od 2000, i uspela tek te 2017. da poraste dovoljno da kažem da u bolje sutra, iako se činilo da neću, ipak verujem.
 
To veče nakon vesti o prvim rezultatima izbora nada je u svoj svojoj veličanstvenosti nestala, raspršila se i otišla u neki ćumez ponovo. Udari ovog srca koje je balavurdijski lupalo u iščekivanju rezultata postajali su sve slabiji, a bogami bilo je i suza i to onih krokodilskih. 
 
Bilo mi je žao sebe pre svega. - što sam se nadala, što sam verovala i što sam ponovo naduvala balon do kraja i izduvala ga. Ispala sam glupa, samoj sebi, u svojoj glavi i rekla sam da više neću biti. Obećala sam svojoj glavi poslednji put i zaklela se da više nikada neću biti kreten kao tada. Obrisala suze, uzela torbu i otišla da se porodim. Sećam se da sam tvitnula "Odoh da rađam pod Turcima", zaključala nadu i bacila ključ.
 
Osam godina kasnije, dok je kolega i dalje pričao kako su svi isti i svi samo čekaju svoj momenat da se domognu fotelja i nakradu para za sebe, slušajući ga, primetila sam tu istu nadu kako mi kvarno sedi na ramenima, šapuće u uši, grli i mazi po licu, kosi, kao neka avet koja se pojavi nečujno i zamađija te celog. 
I trgnem se povremeno i kažem sebi "Idiote, ne srljaj u tu vezu ponovo, zajebaće te". Klimnem glavom sama sebi i prepustim joj se kao večnom prokletstvu i evolutivnom refleksu koji je jači od svega. 
 
I onda pomislim na te gomile balona koje pumpaju na stotine hiljada nekih drugih srca koje lupaju snažno - prvi put, ili pak treći ili osmi. I pomislim: ko ga jebe, priroda se izgleda obnavlja i na ovoj strani. 
 
Pa ako opet pukne, preživećemo i izaći već nekako iz toga svega. 500 godina 500 godina. Svakako će umreti poslednja. 
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • gramrazuma

    14.03.2025 11:59
    Nažalost, malo je onih koji na vreme shvate, kao vaš kolega, da se stvari ne menjaju tako lako. Da su trenutno najveće(jedine) šanse da jedno đubre smeni drugo i ništa više. Još je manje onih spremnih da se organizuju oko neke konkretne ideje i da je sprovedu. Apatija će uništiti ovaj narod, trenutno stanje samo pokazuje da je naš najveći domet - iskazivanje nezadovoljstva. To nije dovoljno, ni blizu. Ako hoćemo bolju, izvesniju, budućnost za decu, moraćemo da krenemo da rešavamo konkretne probleme, jedan po jedan. Ne možemo mi da očekujemo od mafije u pravosuđu, o kojoj ćete naći moje brojne komentare, da će se jedan dan probuditi i "početi da rade" ili odlučiti "da rade po zakonu" samo zato što im se tako tražilo. Po istom principu, ni jedna institucija, ni jedan problem se neće popraviti dok mi sami ne dođemo sa konkretnim rešenjima!
  • Nale

    14.03.2025 11:44
    Kao da sam ja napisala
    Svaka cast, sve sem trudnoce je isto bilo i kod mene... i ja sam treperila u nadi i svaki put mi se to iznova desi; i tacno je- jednom nece balon biti izduvan. Puno je onih koji kazu- ode jedan, dodje jos gori... e pa necu da se mirim sa tim... pa taman bila naivcina i sa 70 godina...
  • Ilija Đuranović

    14.03.2025 11:28
    Idi bre,
    natera mi suze na oči ... :)

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Ćaci za našu decu i budućnost Srbije

Sinoć su izvesni studenti postavili šatore ispred Predsedništva u znak protesta. Kažu da su oni studenti koji žele da se stane sa blokadama i da nastave da uče.

Sudije, i vi ste vlast

Kao odgovor na poziv Advokatske komore Srbije upućen u nedelju 02.02.2024. godine da se podrže zahtevi studenata, Društvo sudija Srbije je istog dana na svom sajtu objavilo saopštenje.

Auto-put Teofila Pančića

"Za aktivno delovanje u kulturi, osim znanja, potrebna je i hrabrost da se iskaže stav u sferi društvenog života", piše o Teofilu Pančiću novosadski pisac Siniša Tucić.

Država protiv društva

Kriza u Srbiji traje već puna tri meseca. Ona ne dolazi iz sukoba između političkih stranaka, koalicija, ili struja. Ona dolazi iz sukoba između države i društva.

Ima li razrešenja političkoj krizi u Srbiji?

Život se u Srbiji žestoko uzburkao, blokada sva tri mosta preko Dunava u Novom Sadu pokazalo je da je neraspoloženje ne malog sloja građana spram aktuelne vlasti dostiglo ogromne razmere.

Pritisak, pritisak, pritisak...

Pritisak se u opštem smislu definiše kao sila koja deluje na određenu površinu. Meri se u Paskalima, a razlikujemo atmosferski, hidrostatički, dinamički i mehanički.

Generalni štrajk

Iako je pravo na štrajk jasno definisano međunarodno pravo, i sastavni deo ljudskog prava na rad, u Srbiji se ono kontinuirano gazi decenijama unazad.

Zdravlja, ljubavi i blokada

Zdravlja, ljubavi i blokada – najiskrenija je čestitka s kojom sam, svečano, uz čašu vina ušla u novu godinu.