Ponovo sledi moljakanje za naftu

Ponovo se približio dvadeset i osmi dan u mesecu i naglo se pojačala neizvesnost hoće li u narednom periodu Srbija moći slobodno da kupuje i doprema naftu.
Ponovo sledi moljakanje za naftu
Foto: 021.rs
Preciznije, tog datuma ističe rok do koga su SAD odložile primenu sankcija prema Naftnoj industriji Srbije, navodno donete zbog većinskog vlasništva ruskih petrokompanija nad ovim preduzećem, što ostavlja mogućnost da vlasnik profit transferiše u matičnu zemlju i usmeri na finansiranje rata u Ukrajini. 
 
Međutim, kada se zna da je godišnja dobit NIS-a cirka 200 miliona evra, tek 0,2 odsto troškova ruske vojne intervencije procenjenih na 100 milijardi evra, vidi se da je reč o svoti nebitnoj za ratni budžet.
Obest najjačeg
 
Dakle, uzrok je na drugoj strani, sasvim precizno u nezadovoljstvu najmoćnije države što Srbija, uz Belorusiju jedina u Evropi, nije uvela sankcije Rusiji. Naravno da niko u svetu ne pominje da je ovakvo ponašanje SAD suprotno međunarodnim normama - živimo u vreme kada se uspostavljaju novi globalni odnosi, a još postojeća regulativa ili napušta ili "zamrzava" i koristi se samo onda kada najjačem odgovara.
 
Tako će stanje na naftnom tržištu Srbije i dalje zavisiti od toga šta će do 28. aprila odlučiti OFAC, američki biro za kontrolu imovine u inostranstvu, na kome je ili da primeni odluku donetu 10. januara, a sa početkom primene 28. februara, ili da usvoji molbu NIS-a i države Srbije o odlaganju starta grube mere koju je prethodna američka vlada donela u razljućenosti usled gubitka izbora krajem prošle godine. 
 
Naravno, OFAC može da odloži primenu samo na određeni rok, kao što je do sada u dva navrata učinio, oba puta na po 30 dana, ali pretnja aktiviranja sankcija i dalje ostaje.
Volja za kažnjavanjem
 
Smatrajući da se nije ogrešila ni o jedan poslovni propis, Naftna industrija Srbije je Ministarstvu spoljnih poslova SAD uputila zahtev da je skine sa takozvane SDN liste na koju su svrstane kompanije obuhvaćene kaznenim merama. 
 
NIS se u ovom društvu našao stoga što je u momentu donošenja odluka većinski vlasnik bila ruska kompanija Gaspromnjeft, kao i sva preduzeća u kojima ruska firma ima većinsko vlasništvo. U međuvremenu, vlasnički udeo Gaspromnjefta je smanjen na 44,65 odsto, ali, po pojedinim tumačenjima, problem može biti što je većinsko vlasništvo NIS-a, 57 odsto, i dalje u posedu ruskih preduzeća.
 
Podsetimo se, Ameri su skloni da kažnjavaju i partnere koji nastave saradnju sa kažnjenim preduzećima. Tako bi pod udar američkih pretnji verovatno došle banke koje bi obavljale novčane transfere NIS-a, ali i naftovod JANAF, kojim od luke Omišalj na Krku do granice Hrvatske i Srbije stiže nafta, što je, zapravo, segment nekadašnjeg Jugoslovenskog naftovoda. 
 
Tako bi Rafinerija Pančevo, jedina u Srbiji, ostala oslonjena samo na naftu sa domaćih polja. Kako je reč o 800.000 od oko 3,6 miliona tona koliko obično godišnje prerađuje, to je nedovoljno, pa bi verovatno bila zaustavljena, a Srbija prinuđena da uvozi goriva i ostale finalne proizvode od nafte. Bio bi to težak udarac za NIS i državu Srbiju u kojoj bi se tako značajna delatnost kao što je nafta svela na trgovinu.
 
Kada pravila ne važe
 
Kako nema preciznih pravila o uvođenju, tako nema ni o ukidanju sankcija. Šta će se dešavati nakon 28. aprila umnogome zavisi od odnosa kako između Srbije i SAD, tako i od globalne političke scene. Prilikom prethodnog odlučivanja, pred 28. mart, u prilog nam je išao početak pregovora između SAD i Rusije o uspostavljanju primirja u Ukrajini. Ovi pregovori su doneli skromne rezultate, ali i dalje traju, mada su se proredili i bez opipljivog su ishoda.
 
Možda je značajnije da se i u SAD i u Evropi sve češće čuju glasovi o obnovi energetske saradnje sa Rusijom. Nije reč samo o kupovini nafte i gasa, odnosno izvozu energetske opreme, već su SAD zainteresovane da uđu u suvlasništvo na gasovodom Severni tok 2, čija je jedna cev ostala čitava nakon diverzije i kojom bi se moglo godišnje transportovati 25.000 milijardi kubika, dok se druga može popraviti i pustiti u upotrebu za devet meseci.
 
Severni tok 2
 
U Evropi je mnogima dosta rđavog iskustva napuštanja višedecenijskog partnerstva sa Rusijom i prelazak na kupovinu američkog gasa, najmanje dvostruko, a često i tri puta skupljeg od ruskog gasa dopremljenog gasovodom. Mnoge branše, posebno one koje troše znatne količine gasa poput hemijske i farmaceutske, usled povećanih troškova, našle su se u teškoj poslovnoj situaciji. Najglasniji su privrednici iz Nemačke koja je od 90 milijardi kubika godišnje potrošnje 70 milijardi pribavljala gasovodima iz Rusije.
 
Reč je o velikom biznisu, Ameri su zainteresovani da se uključe ulaskom u suvlasništvo time što bi popravili gasovod. Na ovaj način bi se ujedno i ostavilo po strani Amerima tako neugodno dalje traganje za počiniocima diverzije. 
 
Za sada pregovori su u početnoj fazi i sa američke strane vode ga vodeći biznismeni naftne branše, a predstavnici države još nisu direktno uključeni. Ipak, smatra se da bi primena sankcija nad NIS-om bitno poremetila ove razgovore i na duži rok odložila, ako ne i stavila ad akta, ulazak Amera u suvlasništvo nad Severnim tokom 2.
Suština problema
 
Takođe za maj mesec je predviđena poseta Aleksandra Vučića SAD i susret sa Donaldom Trampom. Ne bi bilo diplomatski narušavati odnose upravo pred susret dva predsednika. Međutim, nakon što prvo proglašeno delimično primirje nije uspelo da se realizuje, pregovori su se proredili i mirovna inicijativa je pomalo zastala. To je situacija u kojoj Ameri mogu da se ponašaju sa manje odgovornosti nego pre mesec ili dva kada su odlagali primenu sankcija.
 
Od samog nametanja sankcija, u Srbiji je poprilično rašireno očekivanje da će ruske kompanije pristati da prodaju suvlasništvo u NIS-u i tako reše dilemu. 
 
Ali, zašto bi bilo ko prodavao uspešnu firmu, tim pre što su je kupili kao totalno zapuštenu i sa 976 miliona dugovanja i sami, sukcesivnim ulaganjem najmanje tri milijarde evra, podigli do evropski sasvim pristojnog nivoa. 
 
Uostalom, teško je očekivati od velesila da poklekne pod pritiskom ucene i proda kompaniju za ponos. Uvek valja imati na umu da su sankcije, mimo svih pravila, nametnule SAD i da je to suština problema.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • savremenik

    22.04.2025 19:16
    Nema zime
    Dok je nepomenik na vlasti nema brige u vezi nafte. Vođa je šampion u klanjanju na sve potrebne strane i posipanju pepelom po glavi. U međuvremenu se ogrće zastavom.
  • NEO

    22.04.2025 19:08
    NIS
    Ruski prevaranti su mislili da zaobiđu sankcije tako što će podeliti vlasništvo na dve svoje kompanije.Mislili su da je ekipa iz SAD sačinjena od slikara naivaca.
  • Maroder

    22.04.2025 19:07
    Autor daje dosta dobru analizu.. Sve do trenutka kada se ponovo provlaci ideja povratka na ruski gas. To nije moguce ni u Nemackoj a ni u drugim zemljama bez obzira koliki je pritisak javnosti ili privrede (ako je uopste toliko veliki) za povratak na stanje pre 2022.. Izmedju izbora da se koristi ruski gas ponovo, i mogucnosti sireg rata sa Rusijom u kome bi se ruski gas koristio kao poluga ucene, izbor nije ekonomski ni u jednoj kalkulaciji. Izbor je geopoliticki, smanjenje rizika.. Koliko god da je skuplji drugi gas osim ruskog on ce se uvoziti po cenu bankrota nekih kompanija. Bezbednosni rizik (tj. eliminacija istog), nadmasuje ekonomiju..

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Biznis i ekonomija

Ruski gas podelio Evropljane

Otkako je pre bezmalo tri i po godine počeo sukob u Ukrajini, Evropska unija je brzo počela da drastično smanjuje uvoz gasa iz Rusije.