Šta će obezbeđenje u školama - u moje vreme nije bilo toga!
"U moje vreme škola nije imala obezbeđenje. Nije bilo incidenata, tek po neka tuča", rekao je jedan tata oštro se suprotstavljajući ovom konceptu koji nas, izgleda, svakog septembra duboko uznemiri.
Foto: 021.rs
Ovih dana ponovo svi pričaju o tome. Oni koji su "za" uglavnom ćute i gledaju u pod, kao baka u Maksiju iz popularnog tvita. Oni koji se protive imaju svoje emocijama i nostalgijom obojene argumente, okupljaju oko sebe ekipu istih "nedavača" toga da se deca još više razmaze nekakvom bezveznom dodatnom zaštitom. Tu su, uz njih, i oni zdušni predstavnici "u moje vreme" ideologije koja, sve snažnije, prkosi svim novotarijama.
Tata, u nastavku, kaže da je u njegovo vreme dovoljno bilo jedinstvo, poštovanje, poverenje i vaspitanje koje dolazi iz kuće. I složićete se, ovo zvuči tako slatko. Tako lako da se zatapše i kaže "tako je!" i zaključi da je svo nevaspitanje danas odraz nas, koji tu kuću iz koje ono dolazi podižemo, a sa druge strane smo, licemerno, za to da se plati privatno obezbeđenje, te uradi posao koji mi kući nismo znali.
Ti ljudi se, kada je u pitanju bezbednost dece, protive snažno svemu što jeste sada, a nije bilo u njihovo vreme. Oni zaboravlja čitavu lepezu "tih novotarija", opasnosti su danas veće nego nekada, u naša vremena. I lepeza nikako da se raširi.
U naše vreme nije bilo mobilnih telefona, pa ni opasnosti od toga da će dečurlija da ih koristi kako ne treba. Nisi mogao drugarici da ukradeš sliku iz telefona, pa da se ona volšebno proširi po celoj školi, gradu, državi, pa da već koliko sutra fotka osvane u Telegram grupama, tabloidima i malim ekranima. Nije bilo društvenih mreža, svojevrsnog rugališta koje prevazilazi zadate okvire i nudi pregršt mogućnosti za nasilje koje, kako tata kaže, nekada nije postojalo.
Nekada, tačno, nije bilo deep fake-ova i AI alata, te se, dobro kaže tata, nije baš tako lako moglo desiti da random mangup stane iza rešetki, ufotka dete koje mu se dopada i njegovo/njeno lice precizno uklopi u video materijal namenjen precizno odabranoj publici.
Obim, dostupnost i distribucija pornografskog sadržaja u odnosu na detinjstvo onih "u moje vreme" ljudi je nebo i zemlja – i ovde je tata u pravu, nekada nije bilo ovako lako i ovako opasno. Sa digitalnim okruženjem povećao se i obim krađe identiteta, lažnog predstavljanja i danas, suprotno onom našem vremenu, predatori imaju daleko više mogućnosti i daleko više vektora napada na decu. A deca trenutno žive internet, sredinu koje je skrojena za svakog sem za njih.
Takođe, u naše vreme nije bilo "Ribnikara", nije bilo toliko inspiracije, ideja, gužve i okidača. Na kraju, u naše vreme škole nisu imale "nultu toleranciju prema nasilju" kao danas, a tuče su se, eto, dešavale sporadično, što ih izgleda samim tim čine nečim što je poželjno i čemu nismo smeli i ne smemo stati na put.
Neprijatelji bi rekli da su tuče tu da ih očuvamo, ne zaboravimo i da nasilje kao takvo održimo u životu kao deo folklora, tradicije i nasledstva jer smo ih - šta? Preživeli i strpali u fijoku uspomena na lepa vremena. Verovatno su nas i očvrsnule pa smo sada, upravo zbog njih, tako hrabri i odvažni.
No, kakve sve to sad veze ima sa odlukom roditelja da li žele obezbeđenje u školama? Sve se navedeno tako lagano ili brzo, u kapljicama ili slapovima, preliva u stvarni život, onaj koji živiš na nogama koje kroče svaki dan u tu školu, u njoj trče i iz nje izlaze.
Jedinstvo, sloga i poverenje o kojem tata s početka priča zaista zvuče romantično, ali ne smemo zaboraviti da je gajiti ove vrednosti danas daleko izazovnije i teže nego u ono naše vreme.
Razlika je samo u tome koliko smo i u kojoj meri svesni toga, te da li ćemo i dalje zastupati stav da obezbeđenjem dodatno pogoršavamo situaciju zvanu "previše smo mi njih razmazili" ili situaciju "ma još im sad i obezbeđenje treba?".
Čini se da je danas, u nečije tuđe vreme, izgleda najteže otrgnuti se od svoje uspomene, iskoračiti iz sećanja i prošlosti u kojoj vidimo isključivo samo dobre stvari jer su dobro prošle i dobro se završile i odvažiti se da sagledamo svu širinu, visinu i dubinu okruženja koje živimo danas.
Vremena se menjaju. Naša vremena isto. I ako ponekad skinemo nostalgične naočare možda primetimo da je i ovo vreme sada, u kom smo, nekako, naše. Sem ukoliko nas pre toga ne pukne, kao šamar po sred lica, neka od novotarija koju uporno, snažno i bez nedoumice - ignorišemo.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Nebojša Čović jači od "rampe"
04.10.2024.•
3
Košarkaški savez Srbije ima novog predsednika - Nebojšu Čovića.
Milica Babica: Demografče mi dadni jedno, da nas vidi Srbija
27.09.2024.•
23
Davne 2012. godine upoznala sam nekog lika na internetu. Bio je najlepši, najdivniji i najinteresantniji od svih likova do tada.
Muke sa vodom: I za slanu ima rešenja
18.09.2024.•
2
Tokom pakleno toplog leta kakvo se ne pamti, mnogi srpski gradovi su se itekako mučili sa vodom, posebno sa vodom za piće.
Najcrnji bombarderi - vojni rok za koga?
16.09.2024.•
19
Strategija vlasti kada je u pitanju povratak obaveznog vojnog roka, ali i marketing koji prati ovu odluku, toliko je loša da ju je neprijatno pratiti.
Nestašice vode - možemo li ih sprečiti?
16.09.2024.•
4
Paklena tromesečna suša primorala nas je da ovog leta i te kako povedemo računa o vodi, kako pijaćoj, tako i onoj koja se koristi za druge ljudske potrebe ili u industriji, poljoprivredi i rudarstvu.
Ko je ovde debeo?
13.09.2024.•
13
Trendovi današnjice koji se bave diktiranjem onoga kako treba da živimo, kako da se ponašamo, da mislimo i da radimo nameću nekoliko ključnih stvari.
Duško Bogdanović: Naši u sportu - nekad i sad
10.09.2024.•
5
Bio je to početak, dugog, toplog, izuzetno zanimljivog, leta.
Ovo je priča o mamikama i "maminim prvacima"
05.09.2024.•
17
Danima gledamo objave na internetu pretrpane đacima, a najviše prvacima.
Vučić bliže Parizu, Moskva izgleda daleko
02.09.2024.•
15
Srbija se ovih dana našla u centru političke pažnje cele Evrope, a i drugi obližnji regioni su pažljivo pratili posetu francuskog predsednika Emanuela Makrona Beogradu.
Kurska ofanziva: Ravnoteža straha ili primat nuklearnog oružja
28.08.2024.•
8
Naš sugrađanin Jan Klinko, dobronamerni 70-godišnji nuklearni inženjer koji je ceo radni vek proveo u "Elektrovojvodini", ovih dana je zabrinut i zamišljen.
Misteriozni "Projekat 2025": O čemu je, u stvari, reč?
24.08.2024.•
3
Ekstremistički republikanski političari i imenovani funkcioneri prednjače u podršci "Projektu 2025", ali obe velike stranke podržavaju izgradnju ratne ekonomije.
Pravo na gaženje građana
17.08.2024.•
1
"Vlast nam je i do sada pružala primere nekažnjenog divljanja u saobraćaju ali to je bilo rezervisano samo za pripadnike 'elite'".
Špijuni poslati kući - novi materijal za Holivud
06.08.2024.•
1
Prošle nedelje obavljena je najveća razmena zatvorenika između SAD i Rusije od hladnoratovskog periodu.
Litijum, to sam ja
05.08.2024.•
17
Predsednik se obratio pobunjenim građanima – kaže da ih svi lažu.
"Elita" sa Dedinja: Ana je u vili i tu ostaje
30.07.2024.•
14
"Cenu svih takvih kombinacija plaćaju u krajnjoj liniji građani Srbije."
Milica Agendica: Glupost kao patriotska dužnost
24.07.2024.•
20
Mi smo u principu navikli da na mestima ministara viđamo svašta i svakog.
Ko nema za klimu, neka se porađa u decembru
18.07.2024.•
16
Svi koji su imali tu radost da ovih dana izađu napolje u zaista bilo koje doba dana ili noći bili su svedoci upravo toga - ne može se disati.
Potajno nadanje da urgentna pomoć, ipak, možda ne spava
12.07.2024.•
10
Temperature u gradu su blago rečeno kataklizmične.
Kako da mi dete preživi Srbiju?
28.06.2024.•
20
"U stalnom raskoraku kako vaspitavati decu: onako kako ja mislim da je ispravno ili onako kako će da preživi Srbiju", rečenica je koju sam pročitala negde na internetu.
Poslednja odbrana Piksijeva
28.06.2024.•
24
Kada masa napada nekoga, imam prirodnu potrebu da pokušam da odbranim napadnutog, a pogotovo kada nekog napada ekipa iz Informera i ostalih "novinskih" redakcija.
Komentari 4
Zemlja čudesa
Dakle, da rezimiram - nema vaspitavanja (i vaspitanja) u ovom nakaradno postavljenom sistemu.
Neoplantius
Postavlja se pitanje efikasnosti obezbeđenja. Koliko jedan radnik uopšte može na toliko dece i posetioca?
Znači li to da trebamo jače i skuplje obezbeđenje, ili je rešenje malo kompleksnije (što je moje mišljenje)?
Mile
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar