Inceli i manosfera

Serija "Adolescence" na Netflixu trenutno je tema broj dva sudeći po domaćem internetu.
Inceli i manosfera
Foto: Screenshot (YouTube/Netflix)
Oduševljenja ne manjka – pre svega zbog način na koji je serija snimljena, ali i zbog utiska koji ostavlja na gledaoce. 
 
Gluma i tehnička izvedba definitivno su ono što svi stavljaju u prvi plan. Serija se sastoji iz četiri epizode a svaka od njih je snimljena kao jedan neprekidni kadar – posmatrajući samo ovaj aspekt, serija je pokidala. Nasuprot tome, meni se nije dopala. Stvar je, rekla bih, senzibiliteta, a gledajući moj, ovako važna tema morala je bolje da se obradi.
Šta i koliko znamo o "manosferi"?
 
Manosfera je mreža online zajednica koje dele uverenja o superiornosti muškaraca i neretko mržnji prema ženama. Ove zajednice uključuju različite grupe, kao što su "Pick-Up Artists" (PUA), "Men's Rights Activists" (MRA), "Men Going Their Own Way" (MGTOW) i "inceli". 
 
Iako se njihove ideologije mogu razlikovati, zajednički im je stav da su muškarci ugroženi od strane žena. Na primer, PUA zajednice fokusiraju se na manipulativne tehnike zavođenja, dok MRA tvrde da se muškarcima uskraćuju prava u korist žena. Ukratko, reč je o online zajednici koja promoviše mizoginiju, toksičnu muškost i antifeminističke stavove, često dovodeći do radikalizacije i neretko do nasilja.
Termin incel je skraćenica od "involuntary celibate" (nevoljno celibatni) i odnosi se na heteroseksualne muškarce koji krive žene i društvo za svoj nedostatak seksualnih i romantičnih odnosa. Inceli neguju duboko ukorenjene mizogine stavove, verujući da su žene površne i da favorizuju određeni tip muškaraca, dok ostale odbacuju. To ih čini ogorčenima.
 
Ta ekstremna ogorčenost već godinama prelazi iz digitalnog prostora u stvarni svet gde se, hteli oni to ili ne, dešavaju posledice. Ono što je počelo kao zajednica muškaraca koji se osećaju isključeno iz romantičnih i seksualnih odnosa, vremenom se pretvorilo u kulturu nasilja, mizoginije i osvetoljubivosti. 
 
Frustracija, osećaj nepravde i međusobno ohrabrivanje na internet forumima doveli su do serije napada širom sveta, pri čemu su neki od njih dokumentovani kao direktno inspirisani incel ideologijom.
 
Jedan od prvih i najpoznatijih incidenata dogodio se 2014. u Kaliforniji kada je dvadesetdvogodišnji Eliot Rodžer ubio šest osoba i ranio još četrnaest pre nego što je i sebe ubio. Pre napada, objavio je manifest u kojem je detaljno opisao svoju mržnju prema ženama i muškarcima koji su, prema njegovim rečima, imali "nepravedan" uspeh u ljubavnom životu. Rodžer je postao ikona incela, a njegov manifest se i danas deli na forumima kao neka vrsta evanđelja o nepravdi koju žene nanose muškarcima.
 
Četiri godine kasnije Alek Minasian je u Torontu izveo jedan od najgorih napada u istoriji Kanade, kada je kombijem pregazio desetoro ljudii i povredio još šesnaest. Pre napada, Minasian je na društvenim mrežama objavio poruku u kojoj je pozdravio "incel pobunu" i veličao Eliota Rodžera. Tokom ispitivanja, izjavio je da je bio inspirisan online zajednicama i da je želeo da kazni žene jer su ga odbacivale. 
 
Iste godine Skot Berli je ušao u joga studio i pucao – ubio je dve žene i ranio još pet osoba pre nego što je pucao u sebe. Berli je na internetu često izražavao svoju ogorčenost prema ženama, optužujući ih da uništavaju društvo odbijajući muškarce poput njega. 
 
Sve to samo je deo primera koliko digitalna zajednica koja se hrani osećajem odbacivanja može prerasti u pokret koji normalizuje i podstiče nasilje. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da su mnogi mladići, nezadovoljni svojim životima, podložni takvim ideologijama upravo zbog algoritama društvenih mreža i online foruma koji ih usmeravaju ka sve ekstremnijim sadržajima. Frustracija, kada se neadresirana akumulira, prerasta u mržnju, a mržnja u nasilje.
 
A to što takvih primera na ovom prostoru još uvek nema možda govori da ne znamo gde da gledamo i da možda ne umemo da ih prepoznamo. A morali bismo da ih uočimo pre nego što izađu na TV-u. 
 
Takođe, ono čime se serija Adolescence dodatno bavi jesu specifični simboli koje radi identifikacije i međusobnog raspoznavanja inceli koriste. Na primer, dečaci, o čemu serija i govori, koriste emodžije na internetu poput crvene pilule (simbolizuje "buđenje" u vezi sa stvarnošću muško-ženskih odnosa), pasulja (koristi se za identifikaciju incela) ili simbola "100" (odnosi se na "80-20 pravilo" i uverenje da 80% žena preferira 20% muškaraca). 
 
Tema koja je sama za sebe zastrašujuća ovom serijom dobija i neki dodatni teret – uticaj ovako toksičnih ideologija na dečake od 13 godina koji tek u naznakama upoznaju sebe same, društvo i svet odraslih. 
 
Postavlja dalje dodatna pitanja u pravcu roditelja – da li, kako i u kojoj meri uopšte mogu da utiču na formiranje ovakvih stavova kod dece i kontrolišu pripajanje ovakvim zajednicama. Pitanja se postavljaju i institucijama, školama, organima reda a nazire se i namera da se iskomunicira važnost digitalne edukacije generacija koje internet koriste na sasvim drugačiji način. 
Gde smo pogrešili?
 
Ali šta smo drugo mogli da očekujemo? Od društva koje od praistorije veliča muškarce kao lovce, osvajače i bogove, dok su žene vekovima bile roba za razmenu, instrumenti za produžetak loze, tihe senke iza moćnih imena. Od generacija koje su ćutke prelazile preko muškog besa, koje su ga nazivale "prirodnim nagonom", "muškom frustracijom", "samo još jednim momkom koji ne zna kako da izrazi svoja osećanja". Šta smo očekivali kada smo godinama ignorisali da se iz tog besa ne rađa ništa drugo osim nasilja?
 
Ovakva eksplozija mržnje nije slučajna. Ona je samo logičan ishod vekovne doktrine u kojoj je muško pravo svetinja, a ženska autonomija uvreda. Danas vidimo njene posledice u krvi prosutoj na ulicama, u online manifestima ispisanim suzama ogorčenih mladića, u forumima gde se uče da za njihove neuspehe nisu krive njihove nesigurnosti, lenjost ili životne okolnosti, već uvek – žene. 
 
Jer, svet im je obećao nešto što nikada nije postojalo – garantovan status, garantovanu moć, garantovan pristup ženskim telima. I sada, kada ih stvarnost suočava s istinom da to nije tako, njihova reakcija je brutalna, nasilna, osvetnička.
 
Možemo se pitati gde smo pogrešili. Ali istina je da nismo mi ništa pogrešili sada – greška je stara koliko i mi. Ovo nije anomalija. Ovo je baština sveta koji nikada nije naučio muškarce da nisu bogovi, a žene da nisu njihovi podanici. 
 
Ovo je samo peta epizoda koja traje hiljadama godina.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Ivo

    28.03.2025 09:00
    @@Milan
    "Kao žena, više se srečem da tim da su žene loše, što je narativ muškaraca oduvek"
    Aha, znači narativ svih muškaraca je oduvek da su žene loše?
    Hoćete li i svoje dve ćerke naučiti da tako generalizuju ili ste ih tome već naučili?
  • Dule

    28.03.2025 08:46
    Ja sam incel i ne vidim izlaz iz toga. Živim normalno, imam posao i karijeru. Ne planiram nikoga da ubijem niti se divim 4chan manifestima, jednostavno su mi smešni i gledam ih kao crni humor.

    Radite sa ovom informacijom šta hoćete,samo me nemojte posmatrati kao zver ili ubicu.
  • @Milan

    28.03.2025 07:56
    Milane, ako možete da objasnite gde u ovom tekstu piše da su muškarci loši? Kao žena, više se srečem da tim da su žene loše, što je narativ muškaraca oduvek. Ovde se piše najviše o incelima koji smatraju da imaju pravo na žene kao i njihovi preci, pa su ogorčeni kada se sretnu sa realnošću. Iskreno bih volela da shvatim, da ne shvatite pitanje kao provokaciju. Posebno što imam dve ćerke koje sada ulaze u te vode.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Nada nad Srbijom

Imala sam nedavno sastanak na kom je pored nas tri iz Srbije bio i kolega iz inostranstva.

Ćaci za našu decu i budućnost Srbije

Sinoć su izvesni studenti postavili šatore ispred Predsedništva u znak protesta. Kažu da su oni studenti koji žele da se stane sa blokadama i da nastave da uče.

Sudije, i vi ste vlast

Kao odgovor na poziv Advokatske komore Srbije upućen u nedelju 02.02.2024. godine da se podrže zahtevi studenata, Društvo sudija Srbije je istog dana na svom sajtu objavilo saopštenje.

Auto-put Teofila Pančića

"Za aktivno delovanje u kulturi, osim znanja, potrebna je i hrabrost da se iskaže stav u sferi društvenog života", piše o Teofilu Pančiću novosadski pisac Siniša Tucić.

Država protiv društva

Kriza u Srbiji traje već puna tri meseca. Ona ne dolazi iz sukoba između političkih stranaka, koalicija, ili struja. Ona dolazi iz sukoba između države i društva.

Ima li razrešenja političkoj krizi u Srbiji?

Život se u Srbiji žestoko uzburkao, blokada sva tri mosta preko Dunava u Novom Sadu pokazalo je da je neraspoloženje ne malog sloja građana spram aktuelne vlasti dostiglo ogromne razmere.

Pritisak, pritisak, pritisak...

Pritisak se u opštem smislu definiše kao sila koja deluje na određenu površinu. Meri se u Paskalima, a razlikujemo atmosferski, hidrostatički, dinamički i mehanički.

Generalni štrajk

Iako je pravo na štrajk jasno definisano međunarodno pravo, i sastavni deo ljudskog prava na rad, u Srbiji se ono kontinuirano gazi decenijama unazad.