Bumerima Novog Sada: Doklen?

Ponovo sam negde čula kako nema više onog staaaarog Novog Sada od četiri šora, sedam drugara i dve kafane.
Bumerima Novog Sada: Doklen?
Foto: 021.rs
Nema više onih staaarih priča i starih vremena kada je sve bilo staaaaro, dobro i drugačije. Kako se nekad ljubimrukovalo, skidao šešir i kako je štos nekad bio bolji jer je bio naš i bio je staaaari. 
 
Dobro, normalno je da ljudi čeznu za lepim uspomenama doživeli ih oni u Novom Sadu ili u nekom drugom selu 80-ih, ali sam se onako iskreno nadala da smo retoriku svaljivanja krivice za nešto što se prosto desilo samo od sebe, a zove se promena, ostavili isto tako u prošlosti.
No, i da želiš da legneš, vraže, neće ti dati staaaari Novosađanin, jer će te uporno pitati ko je kriv za to što njegov grad više nije mali i palankast? A onda i da mu kažeš "idi bre, budalo, pusti me da spavam", on će te cimnuti još koji put, jer on bez krivca neće moći mirno da utone u san. 
 
Čak i da uspeš da ne odgovoriš od prevelikog umora od borbe sa paklom, sukobima i razdorima, nadajući se da će nakon izvesnog protoka vremena on negde i sam shvatiti da ne mora svaka pojava u prirodi i društvu da ima objašnjenje i krivca, on odustati neće. Ostaće sa svojim transparentom na kome će pisati: "Nema starog Novog Sada, uništili su ga ti neobični ljudi, takozvani dođoši".
Istina je da se grad promenio i to se nije baš desilo u treptaju oka da ne bi moglo da se isprocesuira i da se razume, konačno i prihvati. Zapravo, toliko se sve često menja da bi bilo za očekivati da smo promene i prilagođavanje njima apsolvirali. Ako nismo, to bi negde morao biti naš evolutivni prioritet. 
 
Novi Sad je nesporno porastao, izmenio se, izmešao, i kao tinejdžer koji naglo poraste, glas mu ostane tanan, kad mu nos poraste, dok vilica i dalje ostane mala do sledećeg upgrade-a, tako i ovaj grad u mnogim sferama kida dobre stvari dok u drugim nesporno kaska ili brljavi.
 
Ovo je, ako mene pitate, snažan univerzitetski grad, grad kulture sa obiljem kulturnih sadržaja, ovo je grad svetskih manifestacija i onih lokalnih koji obuhvataju dešavanja za sve moguće grupe ljudi i njihova interesovanja, grad bioskopa, pozorišta, muzeja, fantastičnih restorana, muzike i mesta koji odgovaraju svačijem ukusu, grad snažne turističke ponude, grad različitih kultura, jezika, naglasaka, običaja i ljudi. 
 
Jeste, ona neformirana vilica tinejdžera dvometraša svakako bode oči u mnogim sferama poput infrastrukture, betoniranja, očajnih građevina slučajno sklopljenih poput gomile lego kockica koje dete u besu baci, uništavanja prirode, bahatih vozača, užasne politike po meri samo jednog sloja, i svega onoga što turbulentni rast nosi sa sobom i protiv čega pišemo transparente i dižemo ih što više. 
 
Ali mi, sa ove strane i sa ovim izgrađenim vilicama, bistrim glavama i formiranim mišljenjima, morali bismo, ma koliko godina imali, da još jednom pročitamo lekciju iz retorike pod naslovom: Uvod u iskazivanje nostalgičnih stavova bez okrivljavanja dođoša. 
 
Uostalom, zar ne bi bilo ultimativno zrelo saznati, isprocesuirati i shvatiti da sredinu gradimo svi, i onaj rođeni koji u svom šoru skine kapu i pozdravi komšiju i onaj dođoš koji baci smeće u kontejner i očisti sneg ispred. Ovaj grad jednako je svačiji i nikako samo nečiji. Čak, znam da sigurno zvuči teško za progutati, ali neko ko i nije ovde rođen može da ga, zvuči šašavo, ali, voli jednako kao i oni koji cene da drže tapiju nad ljubavlju.
 
Jasno je da je grad mnogim starim znalcima postao ono neko novo sokoćalo koje mladi (podrazumevani neprijatelji čovečanstva i svega pristojnog) ne ispuštaju iz ruku, u čiji ekran blenu bez treptanja po ceo dan i koje ne shvataju jer "to nekad tako nije bilo". Promene i trčanje za njima avantura su u koju se neće upustiti jer se "nekada to tako nije trčalo". 
Sedeće na onom staaaarom mestu i tražiti krivca jer sve što ne razumemo izgleda mora imati objašnjenje - a objašnjenje mora biti neko u koga će se prst uperiti, neko ko čudno govori, čudno se pozdravlja i zao je, je l', mislim, nešto mora da mu fali. Ali neće tog nekog nazvati "loša vlast", "loš čovek", "mufljuz", "muljator" ili nešto što zapravo jeste kategorija za kritiku. Ne, nazvaće ga "dođoš". To mu izgleda dođe kao kraljica u igricama, najveća pošast koja se može sresti.
 
A s ove strane zadržaće se neprikosnoveno pravo da se standardi kroje onako kako je ćef - mi smo multietnička sredina i ponosimo se tolerancijom, sem kada su u pitanju dođoši. Oni su stvarno krivi za sve. Kako šljakaju te dve suprotnosti i prolaze kao sasvim okej stav? Ne znam, i mene zanima.
 
Iako i dalje ostaje nejasno šta nekoga čini rođenim Novosađaninom, da li je sam čin rođenja u ovom gradu dovoljan ili je potrebna neka inicijacija, dozvoljena dolazna kilometraža udaljenosti od grada ili obavezni kulturfašizam koji se pakuje u ukrasne kese, ja ipak biram da verujem da nada postoji. 
 
Bumerovanje polako ide u pravcu zalaska sunca, ovo naše je na dobrom putu ka istom, dok će mlade generacije, sigurna sam, umeti da koriste sokoćalo. 
 
Ovi novi će otkriti, verujem, mnogo više drugara, šorova i kafana i stvoriti neke nove aplikacije i ostala čudesa a "kriv je dođoš što se sve promenilo" biće nešto na šta će, na pravdi boga, samo prevrnuti očima, što i vama želim. 
  • ns

    20.10.2023 12:51
    doklen
    Doklen više bacanje koske da se ljudi zamajavaju i prepucavaju medjusobno. Svakom normalnom je jasno da nisu krivi dodjosi za propast Novog Sada već se više strana , a pre svega medija i vlasti podržava bahatost, nekultura, glupost ... A ko kontrolise vlast i medije, a tu treba traziti uzrocnike.
  • B.B

    20.10.2023 12:46
    Novi Sad je postao mali Beograd po saobraćaju, građevinarstvu i migracijom ljudi u grad. Sve je to normalno da se grad razvija ali kako naši urbanisti nisu vodili računa da to bude normalan grad za život tako i ljudi koji dolaze sa parama i nekulturom su bahati i uveliko utiču na život u Novom Sadu. Nije pitanje grada nego cele nacije.
  • Паја Патак Дача

    20.10.2023 12:30
    А јел' на боље?
    Ма добро, променуло се у тем Новоме Саду... Ама јел' се променуло на боље или на горе?

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Nestašice vode - možemo li ih sprečiti?

Paklena tromesečna suša primorala nas je da ovog leta i te kako povedemo računa o vodi, kako pijaćoj, tako i onoj koja se koristi za druge ljudske potrebe ili u industriji, poljoprivredi i rudarstvu.

Ko je ovde debeo?

Trendovi današnjice koji se bave diktiranjem onoga kako treba da živimo, kako da se ponašamo, da mislimo i da radimo nameću nekoliko ključnih stvari.

Pravo na gaženje građana

"Vlast nam je i do sada pružala primere nekažnjenog divljanja u saobraćaju ali to je bilo rezervisano samo za pripadnike 'elite'".

Kako da mi dete preživi Srbiju?

"U stalnom raskoraku kako vaspitavati decu: onako kako ja mislim da je ispravno ili onako kako će da preživi Srbiju", rečenica je koju sam pročitala negde na internetu.

Poslednja odbrana Piksijeva

Kada masa napada nekoga, imam prirodnu potrebu da pokušam da odbranim napadnutog, a pogotovo kada nekog napada ekipa iz Informera i ostalih "novinskih" redakcija.

Zveckanje nuklearnim naoružanjem

Nijedna od sukobljenih strana na istoku Evrope nije zadovoljna do sada postignutim na ratištu, a na svetskoj političkoj sceni sve češće se uočavaju naznake spremnosti za upotrebu nuklearnog oružja.

Šoping mol za manju bol

Opšte je poznato da tržni centri štapom i kanapom smišljaju nedelje nečega kako bi privukli što više novih i drugačijih posetilaca.

U slavu Štranda

Obale su mesta na kojima su nastajali gradovi. Danas su obale mesta ka kojima ljudi migriraju tokom leta. Istovremeno, na tom početku kopna zatvara se krug - tamo gde se gradio, tamo se i ruši grad.